Katja Kušec iza sebe ima bogatu novinarsku i uredničku karijeru na nacionalnoj televiziji, a u posljednje vrijeme fokusirana je na dopisničku mrežu, kao v. d. rukovoditeljice HRT-ovih centara. Kada priča o svojoj karijeri, priznaje kako joj je teško izdvojiti najdraži trenutak, odnosno prilog koji je radila, ali uvijek se rado sjeća izravnog prijenosa koji je radila, a na kojem je govor održao Vlado Gotovac. Katja će se uskoro uputiti na odmor u rodni Sinj gdje će u krugu obitelji pokušati napuniti baterije za jesensku shemu, no, priznaje, jednim okom uvijek će budno pratiti što se događa.

U tridesetak godina rada, Katja je prošla sve stube - od početničkih do upravljačkih

Dugogodišnja ste novinarka, izvjestiteljica, reporterka i urednica Hrvatske radiotelevizije, u bogatoj karijeri radili ste sve vrste novinarskih i uredničkih poslova. Što biste ipak izdvojili kao najdraže?

Kad čovjek provede tridesetak godina u nekoj profesiji i prođe sve stube od početničkih pa do upravljačkih, ne preskačući ništa, onda je prva misao koja padne na pamet - Bože, toliko puno vremena je prošlo, kako se brzo stari?! Prebirući po sjećanju svih emisija Dnevnika - središnjih, podnevnih, regionalnih; izvještaja iz Sabora; saborskih kronika; Vijesti; specijalnih emisija o parlamentarnim izborima; izravnih javljanja; reportaža - jer gotovo da nije bilo televizijske forme u kojoj se nisam okušala – teško mi je odlučiti što bih izdvojila. Radije bih rekla bilo je boljih i manje dobrih, a na neke sam iznimno ponosna. Recimo, kad nakon odrađene emisije osjetite radost da ste, osim što ste dali informaciju, i ispravili nekom nanesenu nepravdu. Što ste sudjelovali u događaju u kojem se kreira povijest vaše države ili što ste dijelili televizijske minute s intelektualcima koji su obilježili svoju epohu. Poput, primjerice, izravnog prijenosa koji sam radila s Krešimirovog trga u Zagrebu ispred tadašnje Pete armijske oblasti kada je svoj govor 1991. godine držao veliki i neponovljivi Vlado Gotovac, govor koji je ušao u anale govorništva i oratorskih sposobnosti, pun domoljublja i filozofskih misli, a opet tako jednostavan i pitak. Tako da, kad me pitate što bih izdvojila, moram reći da se osjećam poput matere koju pitaju koje joj je dijete milije.

Trenutno ste v. d. rukovoditeljice HRT-ovih centara, s obzirom na to da ste dugi niz godina bili posvećeni i regionalnom programu, kako vam je biti na tome mjestu?
Drago mi je da radim s kolegama s kojima sam dugi niz godina surađivala kao urednica i voditeljica emisija. Sada zajedno brusimo i dorađujemo sve nedostatke koji su manjkali do idealne kreacije emisija koje se ne bave visokom politikom, nego svakodnevnim pričama iz života malog čovjeka. Govorimo o infrastrukturi manjih gradova, asfaltiranju lokalnih cesta, gradnji mostova, popravljanju pruga ili vraćanju ukinutih prometnih linija. Veselimo se novim satelitskim kolima i tehnološkim mogućnostima kojima stižemo u kuće svih gledatelja s najnovijim, ali i dobrim informacijama. Radimo pozitivno i s velikim elanom. Nadamo se i vjerujemo kako će to i potrajati.

I na godišnjem odmoru Katja će cijelo vrijeme biti na dispoziciji kolegama, putem mobitela

Kako biste opisali suradnju Zagreba i dopisničke mreže?

Najveća je prednost što dopisnička mreža djeluje širom Hrvatske, ima nas u svakom kutku države. U mogućnosti smo reagirati u svakom trenutku na svaki događaj, bilo da je riječ o nesreći ili, ne daj Bože, požaru ili nekom lijepom kulturnom događaju, koncertu, predstavi. Tako prenosimo informaciju do svakog gledatelja što je i uloga HRT-a kao javnog servisa. Činjenica je da se u jednom razdoblju išlo na gašenje dopisničke mreže što se predstavljalo tobožnjom uštedom, no praksa je pokazala da se nije uštedjelo, nego osiromašilo. Naime, kad događaj nije bio na televiziji, kao da se nije ni dogodio pa se sada ispravlja taj loš poslovni potez. Dopisnička mreža je bogatstvo Hrvatske radiotelevizije u odnosu na naše konkurente.

Što je po vama najveća prednost dopisničke mreže, a čega još manjka? Na čemu treba raditi i što treba razvijati? Kako vidite idealnu dopisničku mrežu HRT-a?

Ljeti je puno događanja, ali su naši centri i cijela dopisnička mreža ekipirani kako kadrovski, tako i tehnološki da se sve stiže. Svi HRT-centri funkcioniraju kao televizije u malom s kompletnom logistikom. Usuđujem se reći, skoro s vojničkim ustrojem. Imamo mobilne ekipe koje su u stanju odraditi i sva javljanja uživo i u svakom su trenutku na dispoziciji Zagrebu i njegovim programskim potrebama. Svakako mislim da treba još pojačati broj televizijskih snimatelja, tako da ne ostane nepokriven ni pedalj države za sve događaje koji sustižu jedan drugog, posebice ljeti.

Kako izgleda vaš idealan ljetni odmor?

Moje ljeto će uz sve obveze biti pomalo i radno, uz mobitel i u svakom trenutku na dispoziciji kolegama. Odmarat ću se u svojem rodnom gradu Sinju, u krugu obitelji, sa svojim najdražima, a možda se stignem koji put i okupati. No, u svakom ću slučaju jednim okom uvijek biti uz posao koji neizmjerno volim jer novinarstvo se živi cijelim bićem i tu ne postoji kategorija radnog vremena.