Nema sumnje da ste objavljivanjem drugog albuma 'One Eon' definitivno postali najbolji metal bend u Hrvatskoj pa možda čak i u regiji. Vjerujete li da imate šanse u na globalnoj sceni, unatoč nemilosrdnoj konkurenciji?

Za početak, hvala na lijepim riječima. Što se tiče šanse, vjerujemo da je imamo. Trebat će nas i sreća pomilovati, a mislim da smo što se ostalih stvari tiče pokriveni. Pjesme, tekstovi i produkcija su, barem mi tako vjerujemo, na stvarno visokoj razini i apsolutno se nemamo čega sramiti, nego s ponosom predstavljamo ovaj album na kojem smo radili više od tri godine. Ima odličnih bendova na svijetu, ali što je još važnije, ima tolika masa svakakvih da je i kvalitetnima jako teško probiti se do slušatelja koji su zasićeni kvantitetom (i rjeđe kvalitetom) bendova koji su im dostupni.

Pitanje je s razlogom, s obzirom na to da je jedan od vaših velikih fanova i frontman Iron Maidena Bruce Dickinson, a i britanski rock kritičari su izuzetno hvalili vaš prvi album, još više vaše nastupe.

Jeste li Brucea čekali satima i danima da mu uvalite svoj CD ili vas je on presreo i molio autograme?

Ha, ha! Nijedno, moramo te razočarati! CD je poslan na adresu njegove emisije na BBC-Ju od strane našeg PR predstavnika za Veliku Britaniju. I doslovce kako nam je prenio glazbeni urednik emisije: 'Preslušavali smo materijale i vaš album nam je zapeo za uho!' I to je cijela priča, mi čak nismo ni znali prva dva puta da nas on pušta u svojoj emisiji, nakon drugog puta su nam se javili fanovi iz Engleske preko myspacea i čestitali nam na tome, a nama upitnik nad glavama, o čemu oni pričaju?

Svirali ste preko 150 koncerata tijekom promocije prvog albuma 'Inspirita' po cijeloj Europi. Je li bilo puno krvi, znoja i suza ili više pive, znoja i guza?

Paaaa, recimo da je bila kombinacija, definitivno je bilo najviše znoja, ali odmah iza toga ide piva, a treće... e, ajde to ćemo prepustiti mašti čitatelja...

Percipira li vas publika kao još jednog od mnogobrojnih metal bendova ili metal bend iz neke egzotične Hrvatske?

Misliš vani? A kako kad i kako gdje, možda je nekima to i egzotično u neku ruku, vjerojatno je nekima to nešto zanimljivo vezano uz bend što ih je možda i ponukalo da dođu pogledati nastup. Ali mogu reći da je stvarno velik broj ljudi došao pripremljen na koncerte, već su znali o čemu se radi i znali su pjesme koje su već preslušavali na myspaceu ili youtubeu. A od druge turneje pa nadalje smo već imali dosta velik broj fanova koji su nas pratili po raznim nastupima i pjevali refrene. U svakom slučaju, kako god nas percipirali, stvarno smo odlično gore prolazili.

Koliko ste od tih 150 nastupa svirali po regiji?

Negdje pola-pola, s time da je od ovih vani većina bila po Engleskoj, zatim par puta u Škotskoj, Austriji, Italiji i Nizozemskoj. Svirali smo dvaput i u Beogradu i prošlo je stvarno odlično, oba puta. Ljudi su bili željni dobre svirke i mislim da smo stekli puno novih prijatelja nakon tih nastupa. Inače, drugi put smo nastupili kao predgrupa Blaze Bayleyju, čovjeku koji je zamijenio Brucea Dickinsona u ulozi pjevača Iron Maidena na dva studijska albuma. E, to je definitivno bilo jedno od zanimljivijih iskustava. Čovjek s britkim engleskim humorom, žestoki cinik i stvarno preodličan pjevač. Vozili smo se skupa u kombiju dva dana i odslušali velik broj anegdota koje je imao s Iron Maidenom i sve to još u kombinaciji s beogradskom kuhinjom - više nego dobar vikend.

Kako bi ocijenio metal scenu u Hrvatskoj i regiji u odnosnu na globalnu metal scenu?

Pa ima stvarno puno odličnih bendova kod nas, bili oni metal ili neki crossover - potpuno je svejedno. Nazovimo ih nekomercijalnim projektima, barem su nekomercijalni na ovom našem djeliću planete. A s obzirom da tržište za takvu glazbu kod nas praktički ne postoji, svjetsko je čudo da se tako velik broj ljudi time bavi, i to na tako visokoj razini. To je jedna velika masa entuzijasta i zaljubljenika u glazbu, od kojih je velika većina svjesna da su šanse jako male da će se sav trud, ulaganje, proliveni znoj i nebrojeni sati rada i sviranja vratiti u nekom konkretnom obliku. Sve se radi iz ljubavi prema glazbi, jer da nije tako, svirali bi nešto što je bar donekle profitabilno, a ne ovo što svi skupa radimo. A evo, kad već mene pitaš, ja bih izdvojio moja dva favorita, to su E.N.D. iz Zadra te naši sugrađani, grupa Kryn. Oba benda naši su dragi prijatelji i oba sigurno zaslužuju nastupiti na bilo kojoj svjetskoj pozornici...

Od svih glazbenih stilova, metal je nekako korijenski vezan za ovo podneblje. Od Vatrenog poljupca, preko Divljih jagoda do Thompsona, a majice Iron Maiden i dalje krase najveći dio mlade populacije u Hrvata. Kako objašnjavaš tu ljubav prema metalu?

Ma nemam pojma. Mislim da metal u svakom kutku svijeta ima svoje poklonike, ali možda i najmanje kod nas. Nažalost. Čini mi se da su u nas više zastupljeni apsolutno svi ostali, a tek onda rockeri, a kamoli metalci. Barem je danas tako, a prije dvadesetak godina su stvari ipak bile nešto drugačije. A Iron Maiden su i danas iznimka koja potvrđuje pravilo, unatoč svemu i dalje imaju ogromne horde fanova, od pet do 55 godina. Moja teorija je da njihova tajna leži u Eddieju i cijeloj ikonografiji oko tog benda, što je i dokaz da u svakom čovjeku leži malo dijete. Svaki album druga slika, milijardu majica sa Eddiejem u različitim ulogama, to ti dođe nešto kao skupljanje pokemona, moraš ih imat sve! Na koncertu tata sa sinom na leđima, svaki u svojoj majici na Iron Maiden, ''rogovi“ u zraku i zajedno pjevaju ''Run to the hills“. Neprocjenjivo!

Ima li Father već svoju neku bazu fanova u regiji i svijetu?

Imamo velik broj dragih prijatelja i tu i vani koji već dugi niz godina vjerno prate i podržavaju naš rad, i stvarno bih svima zaželio takve fanove. Hvala im i ovim putem, nadam se da ćemo se još dugo družiti.

'One Eon' je ovih dana objavljen. Hoće li koncertna turneja prvo pokriti Hrvatsku i regiju ili odmah krećete u pohod na svijet?

Prvo ide Hrvatska i vjerojatno Slovenija, a zatim ostatak regije. Nakon ljeta 2011. se spremamo na prvu inozemnu turneju, nadamo se da će turneja uključivati Njemačku, Austriju i Švicarsku.

Već nakon prvog albuma se pričalo da postoji interes nekih inozemnih diskografskih kuća da vas uzmu pod svoje, Hoće li 'One Eon' dobiti preko nekoga od njih globalnu distribuciju?

Ako se nas pita – hoće! A čuj, naravno da to želimo svim srcem, a sad, što će biti - vidjet ćemo... Postojao je interes nakon prvog albuma, a nadamo se da će 'One Eon' biti dovoljno zanimljiv da ponovno zainteresira te ovoga puta i do kraja realizira ono čemu se potajno oduvijek nadamo, a to je objavljivanje albuma vani - prvo u Njemačkoj, a onda i u ostatku svijeta. A što će se desiti, vrijeme će pokazati. Držite nam fige...