'Verbalni delikt' je remek-djelo. Aha, tako jednostavno. Više od deset godina nakon uspjeha s grupom Tram 11 i vrludave solo karijere koja je uslijedila nakon razilaženja dvojca, General Woo vratio se na scenu s ovim nevjerojatnim... Pa, recimo protestnim albumom, iako je zapravo riječ o posve intimnom, koliko i šire društvenom i političkom obračunu sa svim karijesima današnje Hrvatske.

Iskrenost bez kalkulacije odlika je pravog autorstva, a 'Verbalni delikt' donosi oboje u pozamašnim količinama, kao jedan od lirski najradikalnijih albuma ikada snimljenih na ovim prostorima. Potpuno odsustvo autocenzure utopljeno je u sjajne tekstove i izvrsne retro beatove, kirurško seciranje zbilje, ali ne skalpelom, već mačetom.

Što je Generala Wooa ponukalo da 2011. spusti ručnu i istrese srce na ploču?

'Jednostavno sam popi***o. (smijeh) Kako sam se maknuo iz Zagreba, tako su mi se oči otvorile. Osjetio sam pravu Hrvatsku i kako stvari funkcioniraju, jednostavno sam se maknuo od glazbene 'estrade' ili scene. Nikad se nisam ni smatrao tom scenom, ali silom prilika se nađeš u tom krugu ljudi s kojima nemaš ni deset posto viđenja stvari. Sve je to lažna slika koju čovjek lako prihvati, htio to ili ne. Naravno da ima ljudi s urbane scene koje cijenim, ali i većina njih padne pod utjecaj medija, diskografije i trendova. Ja se nisam prepoznao kao netko tko će pratiti trendove i proračunato pričati da se ne bi zamjerio nekome. U jednom trenutku sam vidio da je samo lova bitna, a ne način na koji se zarađuje za kruh. Meni je to katastrofa. Sjedio sam i razmišljao pa se ponovno zapitao zašto sam počeo slušati hip hop i zašto sam počeo pisati rime. Nisam htio zaboraviti da mi je gušt pričati o bitnim stvarima i sve to raditi originalno. Mislim da je to hip hop. Promijenila su se mjerila, danas je umjetnost daleko ispod zabavnog sadržaja i tako već deset godina, kako u svijetu, tako i kod nas. Sve bi to bilo super da je istina kako je zabava kvalitetnija, ali na razočarenje krojača trendova, mislim da nije tako. To su neki od većih razloga spuštanja ručne. Samo kad vidim što se vrti na radiju i telki, dovoljno je da uzmem olovku i pucam (smijeh).

Strahuješ li da bi ti ovaj album mogao zatvoriti mnoga vrata i u neku ruku te otuđiti od velikog dijela tzv. glazbenog biznisa i hrvatskog mainstreama u cjelini?

Nije me strah, jer nemam što izgubiti. Struka nas nikad nije ni poštivala. Samo se sjetim kako nam nisu dali Porina za debitante ili za hip hop album godine, što mi je danas i drago kad vidim tko je sve dobio Porina. Ista stvar je i s medijima, nakon Tram 11 su jedva dočekali razvodnjeni hip hop, da bi danas došli do toga da je hip hop svaka pjesma na kojoj netko loše repa jednostavan tekst. Mediji odavno nisu nezavisni, što je javna tajna. Glazbeni biznis mi ne radi biznis. (smijeh) Nisam ovisan o menadžerima i svakojakim likovima. Od samog starta karijere, naučio sam raditi sam i s ljudima iz hip hop branše. Nikad mi nisu ni bila otvorena sva ta velika vrata biznisa hrvatske glazbene scene, dovoljna su i ona mala za mačke i pse urbane scene, kako bi zaradio za režije. Jedino me strah za obitelj, ako bi se politika okomila na mene. Nikad ne znaš te kretene što će napraviti pošto su najgora mafija bez milosti i ljudskosti. Zasada me smatraju bezopasnim, ali sve se to okrene kad počneš utjecati na šire mase.

Koliko te povratak u Vukovar i život u njemu promijenio, zajedno s autorskim izrazom koji je itekako drugačiji od onoga što si stvarao u Zagrebu?

Dosta me promijenio, definitivno nabolje. Manje stresa, više prirode i veći izbor kvalitetnije hrane. Spavam bolje, pa se i bolje osjećam, nisam kronično umoran kao kad sam živio u Zagrebu. Bilo je super doći, ali život u manjem gradu nije lak ako nemaš posao. Puno je ljudi ovdje koji su umorni zbog neimaštine i brige kako će platiti račune. Ja osobno ne ovisim financijski o Vukovaru pa mogu reći da mi je dobro, ali nisam bez osjetila da ne primijetim ljude do mene. Imao sam problema s lokalnom politikom, tj. pojedincima iz HDZ-a zato što sam snimio radio reklamu za SDP. Rekao sam im da su i oni mogli platiti za profi reklamu, kao i SDP, ali njima to nije bilo dovoljno. Čudili su se kako mogu snimiti reklamu za lovu, i to za SDP. Jedan mi je rekao da se to radi iz uvjerenja, najvjerojatnije jer je njegov svemir u toj veličini (smijeh). Kasnije mi se poglavica ispričavao zbog pojedinaca, smiješno. Tako da sam dosta neovisan i negdje između svega surađujem s ljudima koji žele raditi dobre stvari u gradu, a njih je dosta. Od ekipe za društvene djelatnosti u poglavarstvu do hrpe raznih udruga i neovisnih organizacija. Tako da mi se i izričaj promijenio ili nadogradio na onaj koji sam stvorio s Tram 11. Jednostavno sam se vratio u 'matricu' kako bih je pokušao rasturiti. Stariji sam, iskusniji i znam stvari koje bi trebali svi saznati.

Albumom odjekuje i još jedan povratak – povratak u devedesete, zvukom, u neku ruku i u rane dane hrvatskog hip hopa: beatovi, angažirana lirika... Je li to povratak na 'pravi smjer' i otkud takva produkcijska odluka?

Definitivno sam se vratio korijenima, kako produkcijski, tako i lirski. To je moja vizija hip hopa, a i vizija ljudi koji su radili na ploči. Ja sam inicijator. Mislim da je to pravi hip hop, tvrd, a slušljiv i po mogućnosti angažiran. Može biti angažiran oko bilo koje teme, ne samo socijalne, već općenito društvene pa bilo to o ljubavi ili bilo čemu što radimo svaki dan. Hip hop mora dati poruku koja će vas natjerati da razmišljate o onome što ste čuli. Hip hop je u teškoj situaciji jer mladoj publici nije jasno što se događa, forsira se industrijski plastični proizvod, a u isto vrijeme izlaze kvalitetne ploče, samo ne iskaču iz ekrana, mobitela i paštete. Nije to samo kod nas, već u cijelom svijetu. Zato sam napravio ovakvu ploču i to je smjernica mojih budućih ploča. Devedesete su bile sjajne, hrpa inovacija u repanju i produkciji, a o temama i tekstovima ne moram ni pričati. Revolucija! Bilo je tu svega i svačega i žalosno je da je industrija izabrala plastiku, bling bling i milijunaše za novi milenij. Hoću pokazati da se može na ovaj, pravi način. Nisu svi ljudi zamrli, samo spavaju i treba ih probuditi. Sett jako dobro zna o čemu pričam i zato sam se odlučio za njegovu produkciju. Mislim da se dokazao kao beat maker i producent, a naravno da je odradio vrhunski. Nadam se da smo napravili album koji će se vrtjeti i za deset, dvadeset godina, kao što ljudi danas slušaju i kupuju albume Tram 11.

A otkud zanimanje za tzv. zavjereničke teme? Album pokriva sve od cjepiva, Novog svjetskog poretka i eugenike do govora Davida Ickea u Zagrebu. Misliš li da bi ti zbog toga mogli zalijepiti etiketu 'paranoidnog luđaka' i 'teoretičara zavjere'?

Ta priča mi je olakšala život, maksimalno. Što bi rekao moj prijatelj DJ Gido, i ja sam se uvijek pitao tko sam, od prvog trenutka kad sam naučio da sam ljusko biće. Zašto sam tu i odakle sam zapravo došao? Zašto umiremo? Kako nešto postoji? I još puno toga. Uvijek sam gledao svijet kao svi mi i bio totalno hipnotiziran naučenim pravilima nametnutog uređenja života ove civilizacije. Mislio sam da je istina sve što učimo, dok nisam doživio Vukovar 1991. To je bio prvi šamar svemu što znam. Kasnije sam nakon dosta godina sagledao cijelu sliku i shvatio neke stvari. Ništa nije potpuna istina kako se prezentira, a većina stvari su totalne laži. Shvatio sam što je strah, najniži moralni stampedo ljudske prljavštine. Vidio sam kako se manipulira ljudima, kako u jednom trenutku preživljavanja drugi gledaju profit i kako su jedni privilegirani, a drugi nisu. Nakon toga mi je sve bilo sumnjivo, ali nisam bio u kontaktu s alternativnim literaturama. Tek sam kasnije počeo razmišljati o ekonomiji i shvatio kako nema smisla, a crkva mi je bila strašno mjesto još otkada sam bio klinac. Otkad sam proširio djelovanje s hip hop scene, upoznajem se s pravim debelim obrazima. Kad sam vidio kako se proizvodi program za masovne medije, sve mi je bilo jasno. Kad sam dobio odgovor glazbenog urednika da ne može biti četiri hip hop izvođača na top 10 listi, iako ljudi glasaju za iste, shvatio sam da je sve lažno i režirano. Kako u medijima tako i u životu. Prije pet godina sam počeo opet čitati knjige koje su zanimljive i nisu isprazne, a kamoli zabavne u pop smislu. U vojsci sam vidio kako ovce vode igru i upravljaju s pametnim ljudima. Tako je i u civilu. Nakon toga sam počeo kopati sve dublje u teoriju zavjere, a nakon toga i duhovne stvari. Znam da će neki ljudi govoriti da sam puko i serem po religiji i bla bla bla..., al' će se barem na sekundu zapitati jesam li u pravu. Teorija više nije teorija, već činjenica koja izlazi na površinu. Nikad se ne svađam, volim raspravljati o tim temama, ali ne sa svima. Još je puno ljudi koji se vrijeđaju na te teme, jer je normalno da ih boli kad saznaju da svijet nije onakav kakav su naučili da mora biti. Mogu me smatrati luđakom, ali ja sam smireniji od njih.

Album si odlučio besplatno staviti na web download, mogao se skinuti s MTV-jevih web stranica... Je li to danas jedini distribucijski model s poštenim dosegom i očekuješ li da ćeš nakon toga išta uspjeti prodati i zaraditi od svojih pjesama?

Iskreno, to je bila ideja Aquarius Recordsa. Mene je taj prijedlog šokirao, ali ugodno. Nije mi bilo jasno zašto bi netko tko je uložio novce u album dao isti besplatno na internet, ali na kraju mi se svidjelo njihovo razmišljanje. Rekli su mi da će netko, čim kupi CD ionako staviti album na net, pa da je bolje onda dati ga MTV-ju, neka se pošteno downloada s dobrom reklamom i TV kućom iza leđa. To donosi moj album u puno više domova nego klasična promocija i reklamira se u šest zemalja, što donosi više publike. Računa se da će jedan postotak publike kupiti album kad izađe na temelju toga, jer znaju što kupuju i da će se nešto više prodati nego inače. Mislim da smo prvi to napravili na ovim prostorima, što je presedan u domaćoj diskografiji. Drago mi je da je to moj album. Rezultati su već vidljivi, super su reakcije. Prvi dan skidanja bez reklame, dva puta smo srušili MTV-jev server s novim rekordom od 1.300 skidanja u sat vremena. Ekipa s MTV-ja kaže da ćemo, ako se ovako nastavi, oboriti njihov rekord koji drži S.A.R.S. sa 45.000 skidanja. Ja sam zadovoljan i s manje jer znam da se već skida i s privatnih servera. Eto, ljudi već naručuju CD-e tako da zasad ovaj način promocije i prodaje funkcionira. Meni je najvažnije da što više ljudi čuje album, jer će ih više dolaziti na koncerte, a ja na vrijeme plaćati režije. (smijeh)

U današnjem hip hopu rijetko tko zaključi album s dječjim vokalima i pozivom 'zaustavimo nasilje' – odakle ta nova pozitiva i opće svjetlo na kraju mračnog tunela bijesa koji čini ostatak materijala na albumu?

Jednostavno sam priču na ovoj ploči htio završiti s djecom. Razlog je taj da kad jednom postaneš roditelj, shvatiš da sve završava i vrti se oko djece. Kad djeca nisu sretna, nitko nije sretan. Na djecu se sve lijepi, i dobro i loše, na njih utječe sve. Kad na telki vide svađu, lopovluk, lažne ego tripove, reklame, loše i agresivne crtiće i sapunice koje gledaju sa starijima, automatski su načeti. U toj pjesmi sam htio istaknuti da odrasli sve krivo rade, a djeca uče od nas odraslih. To nije samo fizičko nasilje, već i psihičko. Zato poručujem svima, djeci i odraslima, da moramo naći drugi način odgoja. Ovaj odgoj i način odrastanja i shvaćanja svijeta nije ništa nego nasilje. Zaustavimo nasilje i svjetlo će samo doći.

Postoji li svjetlo na kraju tunela i za ovu zemlju?

Ne znam što će biti s nama svima sutra, ali znam da nam neće biti dobro ako uđemo u EU. Ja ne vjerujem u tu tvorevinu kao nešto što će nas spasiti od nas samih. Već smo izrabljeni od svojih i euro svodnika toliko da su rane prevelike. Treba odbaciti banke i domaće korporacije i njihove strane vlasnike, a onda od nule u nekom svom svijetu. Znam da ni jedan dosadašnji sistem ne funkcionira pa neće ni demokracija u ovom obliku. Nadam se životu bez sistema i ekonomije, s ljudima probuđene svijesti, tada ću vidjeti izlaz iz tunela.