'Ponosna sam na svoju kćer i ono što ona postaje. Ne samo da je naslijedila puno kretivnosti i mašte od nas 'groznih' roditelja, nego je izrasla u jedno biće na koje bi njezin tata bio ponosan, baš kao i ja. Sretna je i to je najvažnije. Blog koji je pokrenula, sve je bolji i čitaniji... samim tim sve više i više putuje i od njega zarađuje', napisala je Danijela na svom Facebook profilu.

Prije nekoliko mjeseci Danijela je počela pisati i blog za Flash.hr, a posljednja tema kojom se pozabavila je njezina vlastita preobrazba - duhovna i fizička.

'Mnogi me pitaju u čemu je tajna mog izgleda, odnosno, mog preobražaja. Neki misle da sam se izoperirala, da se mažem čudesno skupim kremama i što ja znam što sve. Ispričat ću vam svoju priču onako sasvim iskreno, bez zadrške.

Davnih godina, kada ste me mogli gledati u 'Dvornikovima' (ja se ni dan danas ne mogu pogledati), bila sam takva kakva jesam, uopće se nisam htjela opterećivati svojim izgledom jer sam više bila fokusirana na sami sadržaj emisije. U stvari, ja sam cijelo vrijeme imala osjećaj da je to snimanje neka naša kućna zajebancija sve dok to nije izašlo na TV ekrane. Svaki put kad bi se emitirala epizoda na televiziji, mi smo u kući imali ratno stanje. Nitko se nije htio gledati, prevrtali su se programi, isključivali telefoni, stvarala bi se dodatna nervoza. Gledati sebe na TV-u uopće nije lako. Glas vam zvuči drugačije, sami sebi fizički izgledamo drugačije, uvijek lošije i deblje ;) zamjećujemo neke sitnice koje inače ne primjećujemo, užasno smo kritični i subjektivni, izloženi hrpetini različitih kritika od strane gledatelja, svaki izlazak iz kuće uzrokuje ogromnu količinu pogleda, zurenja, šaputanja i potrebu nekih ljudi da vam u facu komentiraju neku situaciju iz epizode ili da vam se jave kao da nas je ista majka rodila. Užasno je to naporno i stresno.

Koliko god paradoksalno zvučalo, ti 'Dvornikovi' su mi kasnije jako pomogli. Gledajući sebe, suočila sam se sama sa sobom. Ono što sam tog trenutka shvatila jest da moram poraditi na sebi, u sebi. Cijela tajna krije se u tome! Dakle, trebalo je dobro zaviriti u sebe. Izgleda najlakše, a zapravo nam je to najteže jer negdje u dubini svoje duše znamo da se problem krije baš tu, ali sebe uvjeravamo da nije, da su nam drugi krivi, život i okolnosti jer nam je tako lakše. Bojimo se mogućnosti razotkrivanja sebe i svojih slabosti. Trebalo je zaroniti duboko u sebe, pronaći i izvući sebe iz tog ambisa u koji sam spokojno tonula. Ja sam posegla za samom sobom. Odlučila sam biti 'ja', izvući tu Danijelu koja se negdje sakrila, dobro je prodrmati i obrisati od paučine. Dakle, dok god vodimo svakodnevni život s istim problemima, nismo u stanju sagledati samoga sebe… potreban je jedan odmak, neka distanca s koje možemo sagledati svoj život kao da gledamo neki film na platnu u kojem gledate sebe kao glavnu glumicu. Znam, reći ćete, kako da se distanciram od same sebe i života? Ne znam, iskreno... postoje načini, vi ih morate pronaći. Morate sebi pružiti priliku biti sami neko određeno vrijeme i promišljati o svemu što vas muči. Pobjegnite negdje, otiđite na Sljeme, budite sami i sa svojim mislima.

Ja sam promijenila navike ishrane, slobodnog vremena, pristupa životu i problemima. Nije to proces koji se događa preko noći, na tome se konstantno radi. I ne treba vam za to nikakav novac. Potrebna je volja, potrebno vam je da dopizdite sami sebi!

Možda sada mislite 'lako je njoj, ona je sada sama, ima vremena, vjerojatno joj ne fali ništa!' Već tim razmišljanjem odbacujete sebe. Nije mi lako i imam problema kao i svi. Razlika je samo u pristupu tim problemima.

Dakle, uvela sam vježbanje nešto kao dnevnu mantru i promijenila prehranu. Što se dogodilo? Zapažala sam promjene i započela proces voljenja sebe i svoga odraza. Kad sam počela voljeti sebe, dogodile su mi se fantastične stvari', napisala je Danijela, ali to je samo djelić njezine zanimljive ispovijesti.