Znate li što je porajmos,? Većina ne zna. To je romska riječ za stradanja tog naroda u holokaustu, a razlog iz kojeg većini nije poznata jest to što se genocid nad Romima dugo godina nakon završetka Drugog svjetskog rata u Europi jedva spominjao. Predrasude prema Romima, marginalizacija, njihova izolacija iz dominantne kulture i društva u zemljama u kojima žive - sve je to pridonijelo slabim informiranjem i šturim podacima o nacističkom i fašističkom progonu Roma.

U Hrvatskoj se, međutim, oduvijek dobro znalo da su ustaške vlasti zarobile i mahom pobile ogroman dio romskog stanovništva - znalo se da su u ljeto 1942. skupili skoro sve Rome kojih su se uspjeli dočepati i deportirali ih u Jasenovac, smještajući ih u takozvani 'ciganski logor' Uštica, gdje se zatvorenike nije čak ni evidentiralo po imenu. Ustaške vlasti, naime, nisu smatrala da su Romi vrijedni osobnih imena. Zbog takvoga evidentiranja (po broju ili nikako) te zbog romske tradicije usmene predaje (i marginalizacije u društvu zbog koje se nisu poticala ozbiljnija istraživanja njihove sudbine u Drugom svjetskom ratu), do dana današnjeg teško je procijeniti koliko je točno Roma pobijeno u porajmosu u Hrvatskoj, ali prema podacima američkog Memorijalnog muzeja holokausta, na području Jugoslavije tijekom Drugog svjetskog rata pobijeno je između 25 i 90 tisuća Roma, što je i na donjem i na gornjem pragu procjene najveći broj ubijenih Roma po jednoj zemlji (čak više nego u Sovjetskom Savezu). U Hrvatskoj bismo, dakle, jako dobro trebali znati što je PORAJMOS.

Pa ipak, Međunarodni dan sjećanja na romske žrtve holokausta (porajmosa) u Hrvatskoj se obilježava od 2014., a Europski parlament ga je službeno priznao tek prošle, 2015. godine. Jer iako Rome danas - srećom - ne zatvaramo u logore, predrasude prema njima i dalje su žive, i dalje je mnogo onih koji će tvrditi da su tijekom Drugog svjetskog rata zatvarani 'zbog svojih sitnih kriminalnih aktivnosti, a ne zbog rasnih zakona' i slične revizionističke budalaštine kakve su, nažalost, u zadnje vrijeme sve popularnije čak i u domaćem političkom mainstreamu

Ugodno me zato iznenadilo što je Hrvatska televizija jučer navečer prikazala vrlo dobar, izrazito potresan dokumentarni film 'Neprežaljeni', koji kroz osobna svjedočanstva govori o Romima iz okolice Vinkovaca, koji su do Drugog svjetskog rata ondje živjeli, školovali se, čak se i u nekim slučajevima isticali kao cijenjeni i popularni članovi zajednice, lokalne glazbene zvijezde i zabavljači - sve dok ih ustaše tog kobnog ljeta nisu odvele u Jasenovac. Nije dakle bila riječ ni o kakvim 'sitnim kriminalcima' niti ičemu nalik debilnim rasističkim teorijama o tome da su Rome u NDH skupljali 'samo kao skitnice s ulice'. U ovome dokumentarcu lijepo govore očevici - nekoliko rijetkih preživjelih Roma i dosta susjeda hrvatske te ostalih nacionalnosti - romsku su djecu ustaše toga ljeta skupljali po školama, za vrijeme nastave, a ne po ulici. Njihovih se roditelja u tom kraju sjećaju kao virtuoznih glazbenika, kao susjeda, prijatelja, a ne kao 'skitnica'

U klimi u kojoj je u zadnje vrijeme postalo gotovo pa društveno prihvatljivo zazivati smrt ili progon pripadnika drugih nacionalnosti, u klimi u kojoj se ustaška obilježja u sve uglednijim krugovima počinju smatrati 'povijesnim znakovljem' umjesto podsjetnikom na zvjerski, oduran i sramotan režim - ugodno je iznenađenje da se HTV ipak pozabavio pravim licem te epizode iz hrvatske povijesti te prikazao ovaj film, u kojemu se ekipa HTV-ove emisije 'Prizma' podružila s lokalnim kroničarima i akademski obrazovanim povjesničarima da bi ipak pripomogla rasvjetljavanju stradanja Roma u NDH. Nadam se da će ovaj potresan dokumentarac doživjeti i koju reprizu, i to u neko zapaženije doba nego što je sat prije ponoći te i nekom drugom prigodom, a ne samo na prigodne datume.