DUBIOZA KOLEKTIV

'Pozvani smo na neke od najvećih europskih festivala'

01.05.2013 u 09:00

Bionic
Reading

Iza njih je sedam studijskih albuma i velika svjetska turneja. Samo prošle godine održali su preko sto koncerta na svim meridijanima. Njihov prethodni album 'Wild Wild East' distribuiran je od Južne Amerike, preko Francuske do Balkana. Oni su bez sumnje najveće rock zvijezde u regiji. Grupa koja je svojim iskrenim stihovima, u kojima ne štede nikoga i govore kako doista stoje stvari društvu, bez problema osvojila publiku. Svojim energičnim nastupima, te zaraznim punk rock ska funk ritmovima, sa razlogom su postali rock atrakcija broj jedan. Najnoviji studijski album 'Apsurdistan' samo je još jedan dokaz da se uspjeh nije dogodio slučajno

'Apsuradistan' je postao stvaran. Jeste li se nadali tako dobrom uspjehu albuma?

Apsurdistan je veoma stvaran i sveprisutan. Vjerojatno se u toj činjenici može tražiti razlog za tako dobar prijem albuma kod naroda i narodnosti koja i sami svaki dan trpe apsurdistansku svakodnevicu.

Vaš prethodni album 'Wild Wild East' više je bio orijentiran na američko i zapadnoeuropsko tržište. Nekako ste sa njim namjerno zaobišli ove krajeve. Zašto?

S 'Wild Wild Eastom' smo prvi put imali inozemnog izdavača i album nije direktno distribuiran u regiji. Osim američkog izdanja za Koolarrow Records, album je doživio reizdanje u Francuskoj, a kasnije i u Argentini za južnoameričko tržište. Čitavu prošlu godinu smo se fokusirali na promoviranje albuma u Europi, a zbog dobrog prijema ćemo i čitavo ovo ljeto svirati po europskim festivalima s izuzetkom par nastupa na festivalima u regiji.

Izuzetno puno ste nastupali po Europi. Znate li možda broj nastupa tijekom 2012. godine?

Mislim da smo prošle godine odsvirali oko 100 koncerata.

Nema sumnje da ste gotovo u svakoj zemlji u kojoj ste nastupali naišli na ljude iz naših krajeva. Kako su vas stranci prihvaćali na nastupima?

Kada kažemo da sviramo van regije, mnogo ljudi automatski pretpostavlja da idemo na Zapad svirati isključivo našoj dijaspori, a to većinom nije slučaj. Mi sviramo u klubovima i festivalima za lokalnu publiku, a toj publici se priključe i naši ljudi koji žive u tim zemljama. To je češće u Njemačkoj ili Skandinaviji, a u nekim drugim zemljama, gdje je manje ex-Yu dijaspore četo uopće ne bude naših ljudi. Festivalski nastupi su posebna priča jer se na festivalima tradicionalno skupi 'šarena' ekipa i prestane biti važno tko je odakle. Teme koje mi obrađujemo nisu strane ni izvan naše regije tako da su priče o recesiji, ksenofobiji ili jačanju desnice jednako razumljive i u Švedskoj kao i kod nas. Naš nastup je već godinama dvojezičan i ta kombinacija engleskog i bosanskog jezika u kombinaciji a našom muzikom se pokazala kao uspješan recept. Ove godine smo pozvani na neke od najvećih europskih festivala pa ćemo nastupiti na Roskilde Festivalu, Szigetu, Lowlandsu, Paleo Festivalu...


U centru Zagreba na predstavljaju albuma 'Apsurdistan' okupila se impresivna količina vaših obožavatelja. Jeste li radili i sličnu akciju u Sarajevu i Beogradu? Možete li usporediti reakcije?

Sličnu stvar smo uradili u Sarajevu, Beogradu, Mariboru i Ljubljani. Svih pet uličnih performansa su bili specifični zbog različitosti lokacija i svaki je bio priča za sebe. U Zagrebu nam se priključio Toni Janković iz originalne postave Divljih jagoda na pjesmi 'Krivo je more 2', u Beogradu nam je u goste svratio Marko Marković, a u Ljubljani smo upriličili 'straight' paradu... Ljudi nisu navikli na ovakvu vrstu ulične promocije i reakcije su bile jako pozitivne. Ideja je demistificirati tu neku estradnu priču i spustiti bend s pozornice među ljude. Tu se, bez pirotehnike i specijalnih efekata najbolje osjeti direktna reakcija ekipe na našu muziku i priču koju pričamo.


'Apsurdistan' je album s nevjerojatnom količinom apsurdnih činjenica iz našeg života. Jeste li pokušali, onako iz hobija, popisivati sve apsurde ovog podneblja na koje nailazite. Vjerujem da bi ekraniziranjem tog popisa Monty Python brzo pao u zaborav.

Inspiracije za pjesme nije nedostajalo i vjerojatno će tako i ostati jedan dulji vremenski period, barem dok stanovnici Apsurdistana ne skontaju da žele nešto promijeniti. Monty Pythonovo 'Ministarstvo šašavog hoda' ili neki od skečeva iz Top liste nadrealista manje su smiješni od tragikomedija koje gledamo svakodnevno.

Ponovo prstom upirete u prave krivce i glasno vičete njihova imena pozivajući ljude da dignu svoj glas. Zapravo, to činite na posljednja četiri albuma. Ima li kakvih pomaka?

Teško je mjeriti konkretne rezultate. Naš cilj je potaknuti ljude da razmišljaju, a ne govoriti im što da misle ili što da rade i ako naša muzika i tekstovi inspiriraju nekoga da počne da razmišlja o stvarima koje je do tada ignorirao – mi smo već ostvarili naš cilj.


U vašim novim pjesmama ponovo se dotičete bolnih mjesta našeg društva. Odličnim stihom 'Jer ljevica se ponavlja k'o pokvarena traka, a desnica još samo za onaniju šaka' u pjesmi 'Tranzicija' precizno definirate stanje stvari. Što je po vašem mišljenju treći izbor? Ili izbor uopće?

Problem je što se u ovom momentu većina glavnih političkih partija pozicionira bilo na lijevi ili na desni centar. To im ostavlja veoma ugodnu 'sivu zonu' u kojoj mogu da koketiraju i s vjerskim zajednicama i sa sindikatima, da istovremeno imaju populističko-nacionalističku retoriku, a i da pričaju o univerzalnim vrijednostima Europske unije. To je savršena pozicija za izbjegavanje bilo kakve direktne odgovornosti za svoj rad, a tu vještinu eskiviranja i svaljivanja krivice na nekog, najčešće imaginarnog, državnog/nacionalnog neprijatelja su usavršili do krajnjih granica. Uvijek postoji treći izbor, samo treba malo potražiti i razmisliti prije ubacivanja glasačkog listića u kutiju. Na kraju krajeva, većina ljudi čeka da im se servira to neko spasonosno treće rješenje, a da pri tome nisu spremni da sami zasuču rukave i budu dio tog rješenja.

I u pjesmi 'Prvi maj' uspjeli ste naglasiti kao se u potpunosti izgubio smisao obilježavanja Praznika rada 1. svibnja. Radnička prava svedena su na minimum. Je li vrijeme za svenarodni ustanak?

Sudeći po tome kako naši 'narodi i narodnosti' vrijedno roštiljaju, udarnički okreću janjce i tamane gajbe piva za svaki Prvi maj – vrijeme za ustanak još nije došlo. Kada bude pravo vrijeme, nikome neće biti do piknika.

I izbori su izgubili svoj smisao pa tako u pjesmi 'Kažu' pjevate: 'Mene tjeraju na izbore svake dvije godine, a ja glasam za kafanu i marihuanu.'Zašto mislite da nema smisla izlaziti na izbore? Kafana i marihuana mnogima prijaju, ali nisu rješenje.

Pjesma upravo i govori o tom podaničkom mentalitetu stada koje sluša sve što 'ostatak svijeta' kaže i onda tradicionalno pravi najgore moguće poteze. Izlazak na izbore nikada nije izgubio smisao, samo je potrebno 'iskopati' političku opciju koju u danom trenutku treba podržati. Znam da je svima dozlogrdilo iznova birati 'manje od dva zla', ali i dalje postoje različiti nivoi političke nekompetencije pa ipak treba napraviti pametan izbor. Ako odaberemo da potpuno bojkotiramo izbore – po pravilu uvijek na vlast dođu najgori. Ljudi nisu navikli ili nisu naučili konzumirati sve blagodati demokracije i dalje misle da njihovo učešće u političkom životu završava u momentu kada ubace listić u glasačku kutiju, a to omogućava partijama na vlasti da ih niko ne uznemirava u njihovoj četverogodišnjoj vladavini.


Pjesmom 'Volio BiH' izrazili ste i svoj stav o Europskoj uniji: 'Volio bih da s vlasti sjašu kriminalci, džaba kad će uzjahati briselski seljaci'. Ne vjerujete u Europsku uniju?

Ne vjerujemo u idealiziranu Europsku uniju koju nam u vidu bajke pred spavanje serviraju naši političari u momentu kada im ponestane ideja za rješavanje nekog od aktualnih problema. U tim pričama za malu djecu dobra vila Brisela, mahne čarobnim štapićem i sve bude OK. Hrvatska ulazi u uniju 1. 7. i uskoro će na svojoj koži osjetiti kakva je briselska uprava, a Slovenci to već prilično dobro znaju. Bosna, Srbija i ostale ex-Yu zemlje će se vjerojatno debelo načekati da se pridruže uniji. Mislimo da svaka zemlja treba funkcionirati na samoodrživim osnovama i treba da bude stabilna i ekonomski i politički prije nego pristupi nekoj zajednici država jer u protivnom samu sebe gura u podređen položaj i dopušta da neko drugi intervenira u internim stvarima, a zauzvrat preuzme kontrolu nad prirodnim i ljudskim resursima. To obično završi tako da se kao u Bugarskoj nedavno ljudi iz protesta samospaljuju po ulicama.


Konzumerizam je postao opijum za narod ili kako ste vi spjevali u pjesmi 'Kupi': 'Shopping je postao narodni doping'. 'Ljudi sve češće kupuje stvari koje zapravo ne žele kako bi impresionirali ljude koje zapravo ne vole, a rade više nego što bi trebali kako bi zaradili više novca na ono što im doista treba' – kako se prilikom posjeta Zagrebu izrazio Amos Oz komentirajući mjesto na kojem se našao. Kako protiv konzumerizma?

Teško. Sa svih strana smo bombardirani reklamama i svaki dan se izmisli nešto novo bez čega je naš život potpuno nezamisliv. Ljudi svjesno idu linijom manjeg otpora i odluče da žele živjeti u šarenoj laži šoping-centra u kojoj je supermarket u prizemlju 'materijalna baza', a multiplex kino na katu sa holivudskim trash filmovima jedina 'duhovna nadogradnja'. Jedini je problem to što za takav životni stil treba skoknuti u banku po novi nenamjenski kredit koji garantira višegodišnju zabavu uz klizne kamatne stope...

Zanimljivo je da ste se odlučili 'oskrnaviti' evergin 'Krivo je more' pa ste sarkastično stvorili 'Krivo je more 2' u kojoj pjevate: 'Jasno je da ovog funkcionerskog smrada, za našega života ovdje neće stići pravda'. Mislite da nema nade za pravdu na ovim prostorima?

Glavni sport naših vlastodržaca je svaljivanje krivice za vlastite katastrofalne poteze na nekoga drugog. U BiH postoji toliko nivoa vlasti da je moguće do beskonačnosti prebacivati vruć krumpir iz ruke u ruku da bi na kraju krumpir valjda završio u Jadranskom moru koje je suodgovorno za sve što nam se ikada desilo. Na albumu je i pjesma 'K. P. dom' koja govori o jednom od smradova koje je pravda sustigla. Najčešće su ti likovi 'bačeni lavovima' da bi se malo primirilo nezadovoljstvo naroda zbog besramne pljačke i da bi se kupilo još vremena da se posao na miru dokrajči.


'Eurofobija, gubi il' dobija?, buka, mikrofonija kroz gomilu probija, Mozak dekodiran, bijes apsorbiran čeka se na momenat kad sve će da eksplodira'. Je li pjesma '99%' vaša prognoza budućnosti Europske unije?

To je prije opis napete situacije pred neki prijelomni historijski moment kada je tenzija dosegne vrhunac, a ishod je još uvijek neizvjestan. Trenutačno je svima iznad glava gomila upitnika i jako je teško prognozirati što će se sljedeće desiti. Mi se nadamo da narod neće sjediti prekriženih ruku i čekati da im se opet desi historija već će aktivno sudjelovati u budućim promjenama.

Pjesmu 'Sjećam se' posvetili ste preminulom Tusti iz KUD Idijota. Očito je i na vas ostavio trag. Po čemu ćete pamtiti Tustu?

KUD Idijoti su bend koji se nalazi u presjeku muzičkih skupova svih članova benda. Nekima od nas njihova ploča je bila prvi punk koji je zasvirao sa gramofona, prije 'Pistolsa' i prije 'Clasha'. Imali smo sreću da s njima dijelimo festivalske pozornice nekoliko puta. Tustu ćemo vjerojatno pamtiti kao jednog od rijetkih koji je do kraja držao do principa i filozofije u koju je vjerovao.

Spot za vaš prvi singl 'kažu' u samo tri tjedna već je pogledalo preko 400.000 ljudi. Je li spreman već novi singl i novi spot ili ćemo ipak još neko vrijeme pjevati 'Od Vatikana do Irana kao da smo jučer pali s grana'?

Naš je plan da pustimo da ljudi sami odluče što je sljedeći singl komentarima na socijalnim mrežama i reakcijama na koncertima. To je obično najbolji filter.

Obavezno se moramo osvrnuti i na omot albuma 'Apsurdistan' na kojem je slikom precizno dočarana filozofija našeg 'Apsurdistana'. Tko je autor omota odnosno grba naroda i narodnosti ovih krajeva?

Autor omota je basist benda Vedran Mujagić koji je od početka kreirao vizualni identitet benda.