PREFAB SPROUT – CRIMSON/RED

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Kult nesuđenog velikana, teškaša ranga Bacharacha, Webba ili McCartneyja, koji to nikad zapravo nije postao, alfe i omege britanskih dream pop velemajstora iz 80-ih Prefab Sprout, 56-godišnjeg Paddyja McAloona posljednjih godina ponovo je živnuo. Nakon objave 'izgubljenog' poludemo albuma iz ranih 90-ih 'Let's Change The World With Music' 2009., lojalna globalna Sprout sljedba ponadala se da će svjetlo dana konačno ugledati i mnogi drugi projekti koje McAloon, posljednjih godina opterećen problemima s vidom i sluhom, ima zgotovljene u svom mističnom sefu tamo negdje 'gore', u County Durhamu na sjeveru Engleske. Ima tu navodno između ostaloga koncept albuma o postanku Zemlje, rock opera o Michaelu Jacksonu i princezi Diani i koječega još, ali je njihov autor sklon dugom kuhanju a pomalo i pustinjaštvu pa se čini da je jako teško iz njega 'iščupati' kakav gotov proizvod. Možda se ni ovaj album ne bi pojavio da ga ljetos netko nije pustio čitavog na Soundcloud. A možda je to bio i sam McAloon u borbi protiv samog sebe i svog perfekcionizma.
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Zvuk je prepoznatljivo sproutovski, iako ne tako savršeno ispoliran kao kad ih je u 80-ima onako majstorski producirao Thomas Dolby, nego više nekako u duhu DIY-a, odnosno kompjutorske 'kućne radinosti', ali još uvijek itekako bogat i rafiniran. Sofisticirani McAloonovi tekstovi uobičajeno su nadahnuti, tematski vjerojatno uglavnom autobiografski, a barem polovica pjesama na ovaj ili onaj način bavi se samim McAloonovim zanatom – pisanjem pjesama...
NAJBOLJE STVARI Nešto tako jednostavno, a transcendentalno genijalno kao usnom harmonikom obojena 'Billy' može doći samo od Paddyja McAloona, a ističu se još i srodnoj glazbenoj duši Jimmyju Webbu posvećena 'The Songs Of Danny Galway' te tri pjesme o čarima i prokletstvu McAloonova zanata – 'Devil Came A-Calling', 'Best Jewel Thief In The World' i 'The Old Magician'...
DAKLE Unikatan glas Paddyja McAloona i njegova danas zapravo one-man-banda Prefab Sprout zvuči magično i 2013. godine.

OCJENA: 9/10
DATUM IZLASKA: 7. listopada
IZDAVAČ: ICEBREAKER RECORDS / SHAMROCK SOLUTIONS / WARNER BROS.

PETER GABRIEL – AND I'LL SCRATCH YOURS

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Peter Gabriel, kojeg smo prošlog tjedna trebali gledati u Zagrebu, ali je zbog poznatih problema s promotorom, Adria Entertainmentom koncert prebačen u Beograd, svoju osmogodišnju diskografsku hibernaciju prekinuo je 2010. albumom obrada 'Scratch My Back', da bi godinu dana kasnije objavio 'New Blood' s orkestriranim preradama vlastitog kataloga. Tri i pol godine nakon 'Scratch' dolazi nastavak, odnosno 'sestrinski' album na kojem većina izvođača koje je Gabriel 2010. obradio (Arcade Fire, Lou Reed, David Byrne, Paul Simon, Bon Iver...) sad 'vraćaju uslugu' i obrađuju njega...
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Rezultat je kao i obično u tribute albuma prilično neujednačen, i zvučno i kvalitativno što je, s obzirom na šarenu postavu, i očekivano. Obrade variraju od eksperimentalnih do sasvim vjernih (primjerice glas Guya Garveya iz Elbowa strahovito podsjeća na Gabrielov, a ovdje njih dvojica pjevaju duet), no prosjek je generalno dosta visok...
NAJBOLJE STVARI 'Blood of Eden' (Regina Spektor), 'I Don't Remember' (David Byrne), 'Come Talk To Me' (Bon Iver), 'Big Time' (Randy Newman), 'Mercy Street' (Elbow), 'Games Without Frontiers' (Arcade Fire)...
DAKLE Inicijalna ideja je bila da se oba albuma 'Scratch' pojave paralelno, a sad je ta prilično interesantna priča konačno zaokružena.

OCJENA: 7/10
DATUM IZLASKA: 23. rujna
IZDAVAČ: REAL WORLD / UNIVERSAL MUSIC

GREGORY PORTER – LIQUID SPIRIT

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Ženski jazz vokali koji posljednjih godina nakon globalnog uspjeha Diane Krall i pogotovo Norah Jones i Amy Winehouse tjedno stižu na pokretnoj traci učinili su da zaboravimo da u tom žanru i momci ponekad znaju pustiti glas. Jedan od njih je Gregory Porter, čovjek kojeg ćete teško uhvatiti bez one smiješne kape preko ušiju, a još rjeđe u krivoj noti. Porter, koji je diskografski debitirao dosta kasno, u 39. godini, zapravo ima soul glas, i to gotovo savršen (pomalo podsjeća na Brooka Bentona), ali pjeva jazz uz pratnju najčešće klasičnog trija, po potrebi malo proširenog, i to svoje prilično melodiozne i za jazz neobično pristupačne autorske stvari, a ovo mu je treći album kojim debitira na legendarnoj etiketi Blue Note.
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Uz Porterov dominantni glas, koji je instrument sam za sebe, tu je i razigrani piano njegova suaranžera Chipa Crawforda, albumom prevladava fina nokturalna atmosfera uz povremene izlete u gospel i blues, a materijal je konzistentno jak.
NAJBOLJE STVARI 'Hey Laura', 'Musical Genocide', 'No Love Dying'', 'Water Under Bridges', 'Wolfcry'...
DAKLE Iako će poneki jazz čistunac možda reći da je ovo jazz za one koji ne vole jazz, Gregory Porter zbog toga nije nimalo manje sjajan.

OCJENA: 8/10
DATUM IZLASKA: 9. rujna
IZDAVAČ: BLUE NOTE / UNIVERSAL MUSIC