Istina boli - više često nego ponekad. No to ne znači da je ne treba govoriti - makar ponekad, ako već ne često. Tako je, recimo, kralj iskrenosti i američkog etera Howard Stern svojedobno napravio totalni kaos u američkom medijskom prostoru kada je na vrat, po tko zna koji put u njegovoj tridesetogodišnjoj karijeri, navukao promašene reakcije hejtera, a sve zbog toga što je rekao istinu - da su svi koji su Gabourey 'Precious' Sidibe uvjeravali da je pred njom blistava karijera zapravo lagali djevojci u lice, prodajući joj lažne nade. Za nekog tko teži 200 kilograma, izbor je novih glavnih uloga - ne samo zbog holivudske 'bjuticentričnosti', već i zbog prirode scenarija kakvi pale kod publike - itekako sužen.

Isto tako, reći da je budućnost Pabla Pinede, izvrsnog glumca (u pravom životu zapravo učitelja, koji čak i ne planira biti glumac) s Downovim sindromom blistava zbog njegovog talenta dokazanog u svakoj minuti izvrsne drame 'I ja, također', španjolskih redatelja Antonia Naharra i Alvaro Pastora, bila bi optimistična laž jer - koliko razvikanih mainstream filmova u kojima glume ljudi oboljeli od Downovog sindroma inače imate priliku gledati, bilo gdje, od kina preko videa do DivX? I to filmova u kojima se ta činjenica ne eksploatira niti nabija na nos kao jedino čvrsto uporište sadržaja?

Jako malo, tj. nimalo. No možda upravo zbog toga ovaj film treba cijeniti kao još veće blago jer spoj izvrsne glume, sjajnog scenarija te odlične i dinamične 'reality režije', izvrsno pristupa problematičnoj tematici. Izravan, iskren i direktan, bez patetike, bulšita, pretjeravanja, cmoljenja, cviljenja i ulizivanja bilo kojim postojećim kriterijima kakve inače gorespomenuti mainstream ima u dodiru s ovakvim temama, 'I ja, također' funkcionira poput pravog malog dijamanta.

A on se, dakle, bavi 34-godišnjim Danielom, muškarcem koji, iako pati od Downovog sindroma, za razliku od većine slučajeva, ima uglavnom fizičke manifestacije bolesti, dok mu je intelekt itekako razvijen, što baš kao i glumac u stvarnom životu, može dokazati i fakultetskom diplomom! No nije intelekt jedino što funkcionira na razini 34-godišnjaka - libido i potraga za životnom suputnicom sve ga više progone kako godine prolaze, a Danielov ukus također se razlikuje od ostalih 'downovaca', pa se zaljubljuje u Lauru, kolegicu s kojom radi u socijalnoj službi, 'normalnu' ženu. Pritom navodnici na 'normalno' nisu ovdje samo zbog političke korektnosti, već zbog činjenice da Laurini demoni uistinu uništavaju njezin intimni život. Svjesna je da su muškarci s kojima je dosad bila idioti, ali i toga da zbog društvenih konvencija ne može (ili ne želi?) biti s Danielom, najboljim muškarcem kojeg je upoznala.

Ovako napisano, zvuči pomalo banalno, ali Naharro i Pastor mješavinom razbijanja tabua i neodoljivog humora donose uistinu drukčiji film od svih očekivanja stečenih čitanjem recenzija i sinopsisa, baš kao što nesuđeni par iz njegove celuloidne realizacije na kraju poručuje to da komplicirane stvari ponekad mogu biti itekako jednostavne. Riječima besmrtne poezije gospodina Dubravka Ivaniša: To je, jebiga, ljubav.

Što se još u četvrtak moglo gledati na SFF-u?

U masi naslova našli su se i Amerika iznutra, priča o crnilu tinejdžerskog života u gradiću na granici s Meksikom, prepunom bandi, droge, nasilja, Zajednica, dokumentarac o kobnim posljedicama smrti milijuna pčela na ljude u jednoj zajednici, Krivica je tvoja, argentinska drama o problemima majčinstva i obitelji, Početni udarac, dokumentarni film o nogometnom timu beskućnika...