Treći dugometražni igrani film redatelja Arsena A. Ostojića, 'Halimin put', prikazan je u četvrtak navečer u pulskoj Areni. Radi se o dirljivoj priči o dvjema ženama koje dijele jedno majčinstvo, a koje su vješto utjelovile Alma Prica i Olga Pakalović
Ne znamo koliko je zabito selo Čemeruša iz Bosanske Krajine udaljeno od podjednako zabitih Rastoka kod Dodikovih rodnih Laktaša. Ne znamo zapravo niti postoje li navedeni toponimi. Ali dobroćudnoj Halimi (glumi ju solidna Alma Prica) taj se put čini predugačak, jer - da citiramo glavnu junakinju Ostojićeva filma - 'gdje ljudi svakih pedeset godina iznova zidaju kuću, tu ti je svaki metar ko kilometar'.
Priča 'Halimina puta' počinje sedamdesetih godina prošloga stoljeća u spomenutim krajevima gdje su se 'balije i Vlasi' i tada ne pretjerano lijepo gledali i mislili jedni o drugima. Halima nećakinja Safija (vrlo dobra Olga Pakalović) zaljubljuje se u Srbina Slavomira (Mijo Jurišić), mirnog čovjeka što će, ipak izazvati bijes Safijina oca, a Halimina brata Avde (Mustafa Nadarević). Safija ostaje trudna, Slavomir odlazi u Njemačku, a njihovo dijete Halima odgaja kao svoje. Počinje rat, a s njim i etničko čišćenje, a desetljeće poslije Halima traga za posmrtnim ostacima svoga muža i djeteta.
I ne zna se tko je u toj tragediji veći tragičar – Halima kojoj duševni smiraj donose tek iskopane kosti, Slavomir koji ratne rane zacjeljuje litrama rakije, da bi ga dotuklo saznanje kako je sudjelovao u egzekuciji vlastita sina, ili Safija – koja je u međuvremenu postala Sofija – a u gotovo isto vrijeme sahranit će muža i sina.
Iz opširno prepričanoga sadržaja vidljivo je kako je Ostojić na sličnom motivacijskom terenu kao i u slučaju 'Ničijeg sina', a to su nečista krv, inovjerci, grijesi iz prošlosti, obiteljske tajne. I baš kao i u slučaju 'Ničijeg sina' kojim je osvojio Pulu, živi se svađaju, a mrtvi se mire.
Međutim, za razliku od prethodnog filma, u 'Haliminom putu' nema sadržajnih viškova, što je neprijeporno zasluga scenarista, poznatog književnika Feđe Isovića. Ostojić mirno, nepretenciozno, uz povremene neophodne flashbackove isporučuje vrlo emotivnu priču koja tek ponekad pati od velikih izgovorenih istina i inzistiranja na hiperrealizmu. Ne treba čuditi ako 'Halimin put' bude imao važnu ulogu u odlukama o ovogodišnjim pulskim nagradama.
