Pod imenom Walter et Les Mandrills, nekadašnji član riječke grupe Parafi, Valter Kocijančić, zajedno s grupom Mandrili, nedavno je objavio povratnički album 'Apstinencija'. Znan i kao tata punka, Valter je nakon legendarnog prvog albuma Parafa 'A dan je tako lijepo počeo' jednostavno nestao sa scene. Trideset godina kasnije, nakon višegodišnjeg učiteljskog staža u jednoj riječkoj osnovnoj školi, gospodin Kocijančić vratio se nabrijan na punk kao da je jučer otišao iz Parafa. Štoviše, 'Apstinencija' pršti energijom, gitarskim rifovima i odličnim punk pjesmama
Što je presudilo da se nakon punih 30 godina vratiš na scenu?
Sve te godine otkako se direktno ne bavim glazbom, tu i tamo bih bio pozvan na neke koncerte kao gost, godišnjice... i u zadnje vrijeme to se dešavalo sve češće (zadnje dvije-tri godine). Te su svirke u meni zapalile jedan mali žar koji je u meni tinjao sve te godine i jednostavno sam odlučio (srce!) napraviti par pjesama koje će imati melodiju koja ulazi u uho i koje se razlikuju od mnogih današnjih 'recitacija'.
Zašto baš sada kada je glazbena industriju u krizi, a naklade albuma u Hrvatskoj sve manje?
Kad je glazba i srce u pitanju, krize ne postoje! Ni u jednom trenutku se ne zamaram nekim nakladama, novcem i ne znam čime još. Pa mi kao narod, ima nas toliko malo da sa svim 'pokojnima, iseljenima i živima' ne činimo brojku polovine jednog Milana! Uz to smo još izvarani, pokradeni, osiromašeni... Koje naklade? Koje zarade? Sve to činim iz vlastitog zadovoljstva. Kao i nekad. A moram spomenuti da u doba Juge, kad se album Parafa prodao u tiražu od 25.000 komada, da dvadeset i pet tisuća komada, ja sam dobio ili 'zaslužio' iznos novca kao da danas platiš pola vozačkog ispita! I o čemu mi danas da pričamo!?
Planiramo! Ali sve ovisi o interesu pojedinaca koji su zainteresirani da u njihovom gradu nastupimo.
Sudeći po povratničkom albumu, punk je i dalje dio tebe i definitivno nije mrtav. Kako gledaš na punk danas u odnosu na početke punka krajem 70-ih kada si počinjao s Parafima?
Punk nije samo dio mene, već svakog od nas, samo ga neki drukčije zovu! Okrenite se oko sebe, ima li nečeg 'zdravog','normalnog', 'ljudskog'? Kad si čuo lijepu riječ? Nema! Gaze preko mrtvih da ostvare svoje 'ciljeve'. Sve je trulo! Eee, stari moj, to ti je punk!
Kakvi su komentari ostalih članova tvoje nekada matične grupe Parafi na tvoj povratnički album?
Da budem iskren, nisam ni s kim došao u kontakt, jer jednostavno ljudi žive u sasvim drugim krajevima i svi smo mi okupirani trkom za preživljavanjem, nažalost!
Vidiš li se ponovo u malim klubovima kako nabrijan pred masom skakućeš zajedno s raspoloženim pankerima pjevajući svoje pjesme?
U duši sam onaj klinjo, srce skače!
Album si nazvao 'Apstinencija' objašnjavajući upravo tu svoju apstinenciju krizom tijekom koje ti je nedostajala upravo ta glazba i ti gitarski rifovi. Kako si je preživljavao proteklih 30 godina?
Glazbu slušam samo u automobilu (kuća - posao) i mogu reći da za moj gušt ima vrlo malo pjesama koje su mi legle kroz sve te godine. Preplavljeni smo svakakvim bljuvotinama koje 'masa' nesvjesno i nekontrolirano guta. I to je jedan razlog da sam krenuo napraviti nešto svježe, veselo i zabavno po svom guštu, svidjelo se to nekom ili ne. Možda su nekome i moje pjesme bljuvotina, ali za to me boli (poslušaj 'Koma').
Gdje je zapelo s Parafima, a nastavilo se s Mandrilima?
Parafe sam napustio u onom trenutku kad sam vidio da sam dao sve od sebe i evo, došlo vrijeme kad još mogu dati.
Kao da ste ti i Mandrili čekali godinama trenutak tog spoja, jer zvučite maksimalno usklađeno, nabrijano i svježe. Što te to privuklo Mandrilima?
To su pravi dečki! Slušao bih ih u automobilu i svidjeli su mi se. Osjetio sam da imaju onu energiju koja je potrebna za moje pjesme. I sasvim slučajno upoznao sam basistu Roberta Jovanovića u jednoj radioemisiji na radio Trsatu i od tada je sve krenulo na obostrano zadovoljstvo. Sve te pjesme su u mojoj glavi već bile dobro nabrijane i jedini najvažniji posao je bio naći ljude koji to mogu odraditi. To su Mandrili! Shvatili su odmah ono što želim, pa kako neće kad su mladi, nabrijani i vole rock!
Kako to da na albumu nema tvojih vlastitih pjesama?
Vrlo jednostavno, prepustio sam to mladim snagama, Ćoza (pjevač Mandrila op. a) najzaslužniji je za tekstualni dio. Ono što dira mlade, dira i mene, svi smo mi u istom loncu.
Gledaju li te tvoji učenici u osnovnoj školi u kojoj predaješ drukčije nakon što su te upoznali kao punk zvijezdu?
To su još mladi i 'mali' ljudi. Ne shvaćaju oni takve stvari, još su zaigrani. Igra im je najvažnija stvar, što je i normalno za taj uzrast.
Što Valter Kocijančić sluša danas od aktualne glazbene ponude? Što te najviše zapalilo u posljednje vrijeme?
Slušam glazbu, ona me mora nečim oduševiti, uvući mi se pod kožu. Tekstovi su mi više manje nebitni, jer čuješ jedan, isto kao da si čuo sve (domaća glazba). Sve je to preslika! Rado slušam bendove iz mladosti, a po meni jedini bend koji je napravio nešto novo poslije punka je Nirvana. I njih rado slušam.
Singlom i spotom 'Apstinencija' predstavio si istoimeni album. Što je sljedeće?
Bit će još toga. Materijal već postoji!
