SRĐAN ŠARENAC:

'Radije bih živio u selu bez struje i vode, nego bez žena'

19.04.2011 u 09:59

Bionic
Reading

Egzotičan, bizaran, uznemirujući, duhovit i iznimno zanimljiv samo su neki epiteti koje možemo prišiti dokumentarcu 'Selo bez žena', koji govori o – pogađate – selu bez žena. Popričali smo s redateljem o iskustvima snimanja

Ako ste ga propustili na ZagrebDoxu, 'Selo bez žena', hvaljeni dokumentarni film o braći Janković, zadnjim stanovnicima planinskog sela Zabrđe u jugozapadnoj Srbiji u kojem žena nije viđena zadnjih 15 godina te kaotičnim pokušajima najstarijeg brata Zorana Jankovića da pronađe nevjestu i spasi selo, stigao je u redovnu distribuciju zagrebačkog Dokukina Croatia.
Redatelj Srđan Šarenac, do sada možda najpoznatiji po filmu 'Selma', koji predstavlja Selmu Borić iz legendarne pjesme Bijelog dugmeta, razgovor o 'Selu bez žena' započinje objašnjavanjem korijena svog novog projekta:

'Selo bez žena'

'Na festivalu Cinéma Méditerranéen Montpellier, 2006. osvojio sam nagradu la Bourse d’Aide au Développement, za dugometražni scenarij 'The Rescued' ili 'Spašen'. Ta nagrada sastojala se od toga da naredna tri mjeseca provedem u Moulin d'Andé kulturnom centru, koji je sat vremena udaljen od Pariza. Ja nažalost nisam pričao francuski, a malobrojni stanovnici ovog sela nisu pričali engleski, tako da sam bio prilično usamljen. Tada sam riješio snimiti film o usamljenosti.'

Kako ste pronašli baš braću Janković za ovu temu?

U svibnju 2007. otišao sam u područje Raške i naišao na jednu trgovinu pa pitao gazdu radnje o napuštenim selima. On mi je rekao da na vrhu brda postoji selo Zabrđe u kojem žive samo trojica braće Janković i njihov komšija Velimir. Nakon dva i po sata hoda uzbrdo, stigao sam u selo Zabrđe u kojem zadnjih petnaest godina nije kročila ženska noga. Kada sam vidio da su svi zidovi oblijepljeni slikama žena iz časopisa, odmah sam shvatio da tu postoji film. Dodatnu inspiraciju mi je dao pijetao, za kojeg su braća Janković odlučili da ostane samac dok oni ne pronađu žene. Kad Jankovići pronađu žene, onda će i pijetao dobiti kokoš.

Dokumentarac ima i antropološku dimenziju, otvara vrata jednog novog svijeta za ljude koji čitav život žive u velegradima... Je li i to bila namjera ili su individualne ljudske sudbine bile primarne, a tek onda sve ostalo?

Braća Janković žive u planinskom selu bez vode u kući, također bez kupaonice. Imaju kadu, ali koriste je nasred polja za skupljanje kišnice. Sve to predstavlja jedan drukčiji način života koji se jako puno razlikuje od gradskog. Kad ljudi pogledaju 'Selo bez žena' obično misle da se film događa prije sto godina, jer takav staromodni način života nije realan ljudima iz grada.

Kakve su reakcije s festivala na kojima se prikazivao, koliko je cijeli taj seoski život u osami egzotičan gledateljima?

'Selo bez žena' imao je domaću premijeru na ZagrebDoxu 2010, a međunarodnu premijeru na najvećem festivalu za dokumentarne filmove na svijetu – IDFA, Amsterdam. Poslije toga je prikazan u Francuskoj, Srbiji, SAD-u, Siriji, Češkoj, Njemačkoj, Belgiji, a sljedeći mjesec film putuje u Seul, Južnu Koreju, na najveću konferenciju javnih televizija INPUT gdje će biti prikazan u natjecateljskom programu. Naravno, ne treba zaboraviti da se film u svibnju prikazuje i u Krakowu, Madridu, Müchenu...


U filmu je puno kadrova ovaca – žele li nam oni nešto sugerirati, u smislu seksualne kompenzacije muškaraca na selu?

Sva trojica braće Janković žive od prodaje janjaca i ovaca. Dosad su uzgajali 70 ovaca i to im je jedini izvor prihoda. Njima je ovca nešto najsvetije, jer ako se ovci nešto dogodi, to će im ugroziti svu egzistenciju.

Jeste li i dalje u kontaktu s braćom?

Da, jesam. U prvom mjesecu sam ih posjetio i kupio im hranu i odjeću za zimu. Tom prilikom sam im kupio i novu peć na drva. Problem je da su braća izabrala najveću peć, pa sad imaju problem jer je non-stop vruće u kući, a i ta peć troši dosta drva.

Ako braća pronađu nevjeste, hoćete li doći snimati svadbu?

Planiram snimati nastavak, ali bit će riječ o igranom filmu. U nastavku, film će se fokusirati na to kako se odnosi među trojicom braće mijenjaju kada dovedu tri nevjeste pod isti krov. Žanr će, naravno, biti komedija.

Biste li radije živjeli u selu bez struje i vode ili u selu bez žena?

Vrlo zanimljivo pitanje. Nevjerojatno je kako se čovjek na sve prilagodi. Budući da ja ne volim biti bez žena, radije bih odabrao živjeti u selu bez struje i vode.