Osrednja drama koju spašavaju sjajni glumci
'Kradljivica knjiga' ima težak zadatak zainteresirati gledatelje obzirom na bogatu filmsku povijest sličnih ostvarenja, ali dobra glumačka postava ulijeva barem malo povjerenja. To se ne može reći za i scenarista Michaela Petronia, koji je dobio zadatak adaptirati istoimenu knjigu, a čiji prethodni uraci nisu vrijedni spomena, dok se redatelj Brian Percival uglavnom može pohvaliti radom na televiziji. Na žalost, svi strahovi su ostvareni jer pred nama je osrednja drama koja ne postiže očekivanu emocionalnost, ali nije riječ o potpunom promašaju.
Sjajni glumci poput Geoffreya Rusha ili mlade Sophie Nelisse uvjerljivo predočavaju svoje likove, ali oni ne mogu spasiti film od loše strukturirane priče, gdje se problemi nacizma predstavljaju prilično 'mlako', a da se pritom od gledatelja očekuje visoka emocionalna reakcije na iste. Drugim riječima, pritisak nacizma nad narodom površno se obrađuje, kao da se od nas očekuje da ćemo sve sami zaključiti obzirom na povijesne istine. Možda smo uistinu i svjesni svih problema ovoga razdoblja, ali u kontekstu filma ili bilo kakve priče gdje se likovi suočavaju s nekim užasom, nama on mora biti uvjerljivo predstavljen, a to se ne može postići samo s nekoliko kratkih, traljavih sekvenci. Naravno, ovo možda ne bi bio problem kada bi se radilo o filmu isključivo usredotočenom na razvoj glavnoga lika ili da je riječ o spoju stvarnosti i fantazije, ali 'Kradljivica knjiga' nastoji biti spoj svega, bez jasne vizije. Rezultat je prilično spor, ponekad dosadan film koji jedino spašavaju vrhunski glumci i solidna atmosfera. Svakako nije riječ o lošem uratku, ali teško će se pamtiti pored brojnih klasika žanra.
Zaključno, 'Kradljivica knjiga' gledljivo je ostvarenje koje će možda pružiti nekoliko upečatljivih emocionalnih sekvenci, ali ukupno neće ostaviti dovoljno snažan dojam za pamćenje. Osrednja ratna drama bez prave vizije i inspiracije koju iskusniji gledatelji slobodno mogu zaobići.