Tko zna kada je zapravo počelo - onda kada je Missy Elliott donijela 4x4 ritmove u R&B ili kada su Black Eyed Peas s oživljavanjem electra i housea otvorili vrata Davidu Guetti, ali nevjerojatno je da uvelike zahvaljujući potonjem danas gotovo svaki hit američkog mainstream hip hopa i R&B-ja zvuči kao bootleg europske elektronike i klasičnih zvukova novog kontinenta; štoviše, kao europski party preko kojeg je netko namazao vokale prepoznatljive američke 'urbane' scene.

Nije čudo da se sve to razlilo i do Rihanne, čiji sjajni novi singl 'We Found Love' zvuči kao remiks - kao da je netko (čitaj: supotpisani producent Calvin Harris, proslavljeni škotski DJ i elektronički mag) njezin snažni vokal pomalo neprirodno, ali svejedno savršeno spojio s londonskim i berlinskim clubbingom, ponovivši isto i u 'Where Have You Been'. Zanimljivo je da je taj novi zvuk donio možda i najbolje pjesme na albumu, dok one koje zvuče kao 'stara Rihanna', npr. 'Roc Me Out' i 'Watch n' Learn' pa i naslovna stvar, friška suradnja s mentorom Jay-Z-jem, padaju u sjenu poput već proživljenog iskustva.

Glavnu temu albuma nije teško pogoditi već pri bacanju pogleda na popis pjesama - njih čak pet nosi riječ 'ljubav' u naslovu, redom 'We Found Love', 'We All Want Love', 'Cockiness (Love It')', 'Drunk On Love' i 'Fool In Love', iako je, jasno, ovdje riječ prije svega o fizičkoj ljubavi ili, u prijevodu, o igranju na kartu seksa. On je više nego ikada prije ispunio tekstualni sadržaj, sa slavljenjem svake kombinacije u krevetu, na kauču, podu... 'Suck my cockiness, lick my persuasion', rekla bi Rihanna u pjesmi 'Cockiness', možda najeksplicitnijoj odi tjelesnom zadovoljstvu, velikom pozdravu oralnom seksu. Glazbeno, ona je solidan katapult u Rihannine karipske korijene (baš kao i otvaranje LP-a s 'You Da One'), sa slasnim dancehall breakom.

Ima i još ponešto iznenađenja - 'Red Lipstick' donosi sličnu, ali opet drugačiju mješavinu od one spomenute na početku recenzije; tuc-tuc zamjenjuje britanski podrumski dubstep, s OK rezultatom, ali dojam opet kvare pjesme poput 'Farewell' i 'Fool In Love', s kojima Rihanna kao da želi biti Beyonce, iako je očito previše mlada i 'prpošna' da bi se igrala dive za sredovječnu publiku na dodjelama Grammyja.

Kad bi probrali najbolje naslove sa svih njezinih do sada objavljenih albuma, dobili bi remek-djelo. Ovako, u očekivanju best ofa, dobili smo tek još jedan prosjek ispunjen pogodcima i promašajima.

Ocjena: 6 / 10

Izdavač: Def Jam