On, kažu fanovi, nema dlake na jeziku. Oštar je, duhovit, u komentarima na vijesti ne libi se čak ni izvesti nešto na rubu skeča, kao u slučaju kada je pred kamerama glavinjao s maskom za virtualnu stvarnost, spominjući se tako onih koji nam s velikih govornica pričaju bajke koje nemaju veze sa zbiljom. Ima i onih koji ga nikako ne vole - kažu da previše naginje jednoj političkoj opciji i kritizira samo 'onu drugu', a njegove neobične komentare nazivaju cirkusiranjem ili pak odrazom netrpeljivosti prema 'svemu što je hrvatsko'. On je Zoran Šprajc, već neko vrijeme vodi i uređuje RTL-ovu kasnovečernju informativnu emisiju 'RTL Direkt' i voljeli ga, cijenili ili ne - brojke povezane s gledanošću i reakcije javnosti govore da to radi prilično uspješno. Njegova se emisija sve češće spominje kao jedna od onih koja javnoj televiziji otima one što se vole informirati putem televizijskog informativnog programa, sve se češće spominje i kao ona koja neke ljuti i razdražuje, no jedno je sigurno - zapažena je, citirana, videoisječci iz nje dijele se po društvenim mrežama i definitivno podiže profil televiziji na kojoj se emitira.

Što je to što 'RTL Direkt' i Zorana Šprajca čini toliko popularnim ili barem zapaženim? Prvo se treba sjetiti da je Zoran Šprajc bio zapažen i prije nego što je prešao na RTL i počeo voditi 'RTL Direkt'. Izraženi osobni stil i komentari, potreba da se, osim kao voditelj informativnih emisija, izražava i putem bloga, odbijanje da se uklopi u HTV-ovsku ne talasaj filozofiju, pa i česti sukobi s nekadašnjim nadređenima već su ga i prije lansirali među one televizijske novinare o kojima se govori i kada završe informativne emisije, bilo zbog onoga što je prezentirao u tim emisijama, bilo zbog onoga što smo čuli o njegovu djelovanju izvan njih. Zoran Šprajc još se i prije RTL-a, naime, izgradio u ono što se na američkim televizijama naziva anchor - osoba koja nije samo voditelj ili urednik informativnih emisija, nego netko prema kome gledatelji imaju osobni odnos. Oni kojima se sviđa prema njemu imaju odnos prepoznavanja i povjerenja, gledaju njegove emisije zato što se uzdaju u informacije koje im prezentira, čak i onda kada se možda ne slažu s njegovim komentarima i reakcijama. Oni kojima se ne sviđa također ga doživljavaju osobno - ne uspijevaju ga ignorirati, nego se zbog njegova načina vođenja emisija ljute. Njegova riječ u tim emisijama, dakle, doživljava se kao relevantna, u pozitivnom ili negativnom smislu.

Iako je Šprajc, prema tome, već prije dolaska na RTL imao izgrađenu javnu ličnost anchora, tek je s 'RTL Direktom' dobio priliku da je do kraja i neometano razvije. Na RTL-u, naime - barem koliko znamo (a znali bismo) - nema sukoba s nadređenima zbog zezalica s hi-tech điđama u emisijama ni zbog šaljivih komentara na račun političara niti mu se, svaki put kada kritizira vladajuće, opali neka opaka sankcija pa se u takvoj emisiji propisno razigrao. Nije odmah bio takav - u početku je tom poslu bio pristupio donekle drveno i šprancerski, kao da ni sam nije siguran što može, a što ne može, no kad se mic-po-mic ispostavilo da je jako daleko od Prisavlja, nastao je i 'RTL Direkt' kakav gledamo danas. Informativna emisija snažno obilježena uredničkom/voditeljskom ličnošću i stavovima.

Sinoćnja emisija, iako u njoj nije bilo spektakularnih epizoda sa zezalicama i rekvizitima, sasvim je dobar primjer takve Šprajcove prakse i stila. Prilog o mogućim kandidatima za predsjednika HDZ-a bio je naslovljen 'Finjak ili fakin', što je jasno stilski obilježeno stavom prema mogućim kandidatima, ali i dovoljno u dodiru s općim saznanjima o hrvatskoj političkoj sceni da se ne bi trebalo shvatiti uvredljivim. Prilog o povratku hrvatskih nogometaša iz Francuske te uhićenju huligana koji su radili nerede na utakmici Hrvatska - Češka bio je popraćen gostovanjem sociologa Dražena Lalića, čiji se stavovi i saznanja o navijačkoj kulturi u Hrvatskoj - iako dobro potkovani - također u određenim krugovima smatraju tumačenjem koje naginje lijevom dijelu političkog spektra pa bi ga ti isti krugovi mogli nazvati pristranim, no takvim bi se mogao nazvati i odabir gosta koji će komentirati Brexit i njegove moguće ekonomske posljedice, neoliberalno orijentiranog Velimira Šonje, pa gledatelj koji u odabiru komentatora traži 'fintu' mora zaključiti da ili neka finta uvijek postoji ili 'finte' nema, nego je odabir gostiju, baš kao i šaljivi komentar ili geg s virtualnom stvarnošću, također dio uredničke odluke ili onoga: 'Ja mislim da bi nam ovaj mogao nešto pametno ispričati'.

Je li Zoran Šprajc, kako ga često optužuju oni koji ga ne vole - pristran? Sasvim nepristran nije, to je sigurno, ali to nije nijedan anchor, inače ne bi bio to što jest. Ono što je kod voditelja takvih emisija, međutim, ključno nije ta neka mitska i ledena neutralnost, nepristranost i sačuvaj-bože-da-bi-se-vidjelo-što-mislim, nego profesionalnost. Prenosi li sve relevantne informacije? Dopušta li da se u njegovim emisijama čuju i mišljenja drugačija od njegova? Postavlja li svojim gostima - čak i onima s kojima se slaže - teška i važna pitanja ili im samo daje priliku da izlože svoju platformu? Smatra li da su oni koji ga gledaju i njihov pristup relevantnim, istinitim i potpunim informacijama - važniji od njega i njegovih stavova?

Zoran Šprajc i 'RTL Direkt' bez sumnje su jedna od najgledljivijih, najpitkijih, ponekad i najzanimljivijih informativnih emisija na televizijama s nacionalnom koncesijom u Hrvatskoj. U većini se slučajeva drže barem minimuma gore opisanih profesionalnih standarda ili bi možda bolje bilo reći da ih ne krše onoliko grubo kao što se to zna zbivati u nekim drugim, manje ili više gledanim emisijama. Jesu li, što se tih istih standarda tiče, bezgriješni? Nisu. Mogli bi i bolje. Pri čemu nikako ne mislim na to da bi Zoran Šprajc trebao prestati sa zezalicama i komentarima - to je jedan od začina koji ga čine tako popularnim, gledljivim i pitkim. Ono što mu i dalje nedostaje i što je, po mojem osobnom mišljenju, posljedica izgrađivanja novinarske persone u Hrvatskoj, gdje se takvi standardi gotovo uopće ne njeguju - upravo je onaj dio s teškim pitanjima i stavljanju gledatelja i njihova informiranja na prvo mjesto. Nije da on to uopće ne čini. No mogao bi malo svjesnije i malo žešće. Mogao bi koji put ne prihvatiti odgovor s kojim se slaže, nego postaviti pitanje koje bi postavio gledatelj koji se ne slaže.

Svjesna sam da takav anchor u Hrvatskoj još nije viđen. No Šprajc je pošao putem 'dosad neviđenog' još i prije 'RTL Direkta'. Sada očekujem da tim putem i nastavi.