'Santa Sangre' evocira zlatno doba filmskog stvaralaštva u kojem su se filmaši sa svojim odvažnim idejama odupirali dupliciranju formula koje nameće masovno tržište. Djelo je to koje izgleda kao kaleidoskop slika, kao sudar Freuda i Fellinija. U sebi nosi krv i slavu, svece i cirkuse te neizrecive tajne noći. I to sve zamotano u vatrenu paradu odvažnih i čudnih slika s Alejandrom Jodorowskim kao kolovođom tog nastranog svijeta.

Osamnaest godina od posljednjeg, Jodorowsky snima film s elementima Freudove psihoanalize te Nevidljivog čovjeka i Psiha. Na početku filma upoznati smo s likom Fenixa (Axel Jodorowsky, redateljev sin) koji se nalazi u stanju katatonične fuge koja je rezultat odrastanja u felinijevskom cirkusu s ocem snagatorom i majkom trapezisticom bez ruku. Nakon što se Fenix probudi, počinje lutati neonskim svjetlom obasjanim podzemljem Mexico Cityja, napučenim pretežno pretilim prostitutkama i muškarcima masne kose odjevenim u široke hlače visokog struka (nešto nalik na hlače svodnika iz 30-ih i 40-ih).

Njegova majka ga psihički i fizički zarobljava te je osuđen na nastupanje uz nju u noćnom klubu. Nakon strašnog ubojstva, Felix ponovno ponire u svoju katatoničnu 'rupu' i jedini način da se nosi sa stvarnošću je da postane 'nevidljiv'.

Na kraju Jodorowsky nudi optimistični svršetak u sceni u kojoj se prošlošću progonjena majka i uvrnuti sin ujedinjuju u jezivom, ali i srcedrapajućem danse macabreu u pokušaju da oboje zasluže odrješenje od njihovog zlonamjernog, suludog svijeta.