'Najveća zaraza (čitaj: hit) krije se pod naslovom 'Tricky Tricky' – javite hoćete li je moći izbaciti iz glave i nogu do jeseni! Kada izlazi 'Senior', 'jesenki brat proljetnog 'Juniora'', najavljen kao njegov 'instrospektivniji, atmosferičniji i ambijentalniji pandan', pisali smo na istom ovom mjestu još prošle godine, u recenziji njihova vedrijeg, rasplesanijeg albuma 'Junior' – jedne strane diskografskog novčića čiji je 'drugi dio' izišao upravo ovih dana, u pravo vrijeme.

No je li i s pravom vrstom pjesama?

Apsolutno! Spomenuti 'Tricky Tricky' ovdje odmah na početku postaje 'Tricky Two', osmominutna mračnija sestra, prerada koja savršeno otvara zbirku, kako je bilo i najavljeno, mračnijih, hladnijih i melankoličnijih pjesama, ali ipak ne toliko ekstremnih da bi se otišlo u vode dark ambienta i eksperimenata koji bi potpuno napustili pop jezgru norveškog dvojca Torbjørna Brundtlanda i Sveina Bergea, čija je nova misija, devet godina nakon diskografskih početaka, snimiti 'album koji živi na tavanu', 'pun tajni i iskrivljenih sjećanja', no s velikim naglaskom na zvuk europskih filmskih soundtracka osamdesetih, od uporabe instrumenata do melodija i ritmova.

Većina pjesama u većini svojih dijelova odaje naklonost talijanskoj i francuskoj filmskoj glazbi, inspiriranoj igranjem s tada novim tehnologijama – sintići koji vrludaju od eurocrimea do Johna Carpentera susreću fajrunt cocktail partyja u Parizu, a u skladu sa 'saundtrekastom' prirodom, naslovi prate glazbenu naraciju, priču instrumentala. Cijeli album je, naime, instrumetalan.

Najočitiji primjeri filmske naracije kroz instrumental su 'The Alcoholic', dovoljno 'pijani', a opet dovoljno romantičan komad sjete zalaska ljeta, gdje Carpenter susreće, recimo to pomalo nategnuto, alkoholizirani fajrunt sezone na Zrću i povratak u stvarnost ureda i plaćanja računa; 'The Drug' zvuči kao trance party koji nikako da počne, vječno ostajući zarobljen u rajcajućem polijetanju u euforiju, dok briljantna 'Senior Living' posve odlazi u sedamdesete, ali po receptu devedesetih, kada je mediteranski soundtrack bio itekako 'in', a lounge i elektronički pristup zvuku terase, sa svim svojim downtempo elementima, vladao scenom iz koje su Royksopp, na kraju krajeva, i iskoračili u novom mileniju.

S druge strane, 'Coming Home' je totalni Air. Stari Air. Dobar Air. Koji nas zagrije za konačni oproštaj, u obliku 'A Long, Long Way', ambijentalnog izlaska iz jednog od ponajboljih komada friške jesenske instrumentalne glazbe koji ćete čuti ove sezone.

Ocjena: 8.5 / 10

Izdavač: PIAS