Za domaću dokumentarnu produkciju, distribucija baš i nije najsređenija stvar – hrvatske dokumentarne filmove u kinima nećete sresti previše često, televizija ih, ako uopće, uglavnom vrti u besmislenim terminima kao dugometražne priloge za popunjavanje programskih rupa između dva politička okrugla stola i napada žutice, a na kioscima danas ionako samo prolaze oni DVD-i s čijih se naslovnica smiješe Tito, Pavelić ili barem netko od junaka raspada SFRJ. Stoga nije čudo da su festivali, kojih hvala bogu imamo poprilično mnogo, postali idealno mjesto za prikazivanje ovakvih uradaka – autori možda neće zaraditi, ali će barem biti viđeni, a tko zna, možda utrže i pokoje zgodno putovanje na međunarodne manifestacije.

Jedan od festivala koji je udomio domaću dokumentarnu produkciju svakako je i onaj 'najspecijaliziraniji' za nju – ZagrebDox, čija smotra nacionalne dokumentaristike ove godine zvuči bogatije i zanimljivije nego ikada, predstavit će deset svjetskih premijera domaćeg sadržaja, a ne treba čuditi to što je na press konferenciji posvećenoj upravo tim naslovima najviše medijske pozornosti dobio redatelj 'Kad se pretvorim u Severinu', dokumentarca o pjevačici iz naslova. A velika medijska pozornost uglavnom znači i veliku publiku. Na kraju krajeva, posustala nacionalna heroina, omiljena kvaziestradnjakuša, umirovljena amaterska porno glumica, kazališna diva i mainstream provokatorica s promidžbenom mašinerijom nekadašnje 'rock'n'roll oporbe' i dalje privlači pažnju svojim sis..., ovaj, talentima, a jedan od njih – onaj da svoj lik i djelo proda i na našem, balkanskom 'bliskom istoku' – zabilježio je Darko Drinovac, redatelj lani nagrađen Porinom za spot 'Hipnotiziran' Dine Dvornika, a koji je ovog puta Severinu kamerom pratio prije, tijekom i poslije nastupa u Beogradu, 17. listopada 2009. Vidjet ćemo je li tek riječ o dnevniku koji bi mogao završiti na DVD dodatku eventualnog live albuma (trajanje od 37 minuta jest prilagođeno takvom formatu) ili pak o respektabilnom projektu kojem je mjesto na velikom platnu.

Irena Škorić, proslavljena dobitnica tridesetak domaćih i međunarodnih nagrada, možda najpoznatija po kratkom igranom filmu 'Rastanak' (2008), predstavit će svoj dugometražni dokumentarac 'Sudbina broja 13', priču o zagrebačkoj 'trinaestici', tramvaju koji nosi 'nesretan broj', a koji je skrivio najteže i najveće nesreće u povijesti, ali i istodobno poslužio, a i dalje služi, kao mali dom otpadnika 'tranzicijske Hrvatske'. 'Znak na Kajinu' Ljiljane Šišmanović i Tihane Kopse uhvatio se jedne od antijunakinja domaće crne kronike – Ane Magaš, žene osuđene zbog ubojstva supruga u samoobrani, prateći ne samo slučaj koji ju je strpao iza rešetaka, već i njezin život nakon izlaska na slobodu te pokušaja hrvanja s novim šansama i borbom za novi početak.

'Tjeskoba' Damira Čučića predstavlja živote majki iza rešetaka, žena koje, umjesto da odgajaju svoju djecu, zatvorene iza rešetaka broje dane unutar zidina požeške kaznionice. Hrvoje Juvančić odlučio se na eksperimentalno-dokumentarnu formu, a njegov 'Trg / 20. stoljeće na filmu' kolažira snimke Trga bana Jelačića načinjene od 1915. do 1981. godine. U filmu 'Mimara Revisited' Danko Volarić bavi se 'zagrebačkim Louvreom' koji, za razliku od krcate pariške atrakcije, zjapi prazan i živi od tuluma zavičajnih klubova, potvrđujući Mimarinu tezu o Hrvatima kao 'jako primitivnom narodu'. Davor Kanjir u 'Redovniku' portretira poslovnog i obiteljskog čovjeka, koji je usto i – zagrebački zen-budistički redovnik.

'Benjamin' Matije Vukšića prikazuje krizu identiteta 17-godišnjeg Roma, državnog prvaka u zemljopisu koji živi u romskom naselju te ljubitelja hip hopa kojeg ne razumiju ni turbo pobožni roditelji ni ksenofobični dio nacije. 'TDZ – za uspomenu i dugo sjećanje' Igora Bezinovića prisjeća se okupacije pogona Tvornice duhana Zagreb te sukoba radništva s novom kastom negativaca hrvatske privatizacije, a u 'Klasi optimist' pronaći ćete sasvim dovoljno razloga za depresiju – u ovom uratku Lane Šarić upoznajemo ljude oboljele od leukemije te se ponovno podsjećamo da je život daleko krhkija, prolaznija i kraća stvar nego što to želimo vjerovati kad svako jutro ustanemo iz kreveta i započnemo novi dan bez pretjeranog razmišljanja o tome bi li on mogao biti naš posljednji ili barem početak kraja koji je za mnoga imena i lica ovog dokumentarca došao jednostavno prerano.