'Iznimno je važno da redovito odlaze na preglede, makar jednom godišnje. Neka se u najtežim trenucima sjete onih žena koje su uspjele i kažu same sebi: ako su mogle one, mogu i ja. Sam proces te zloćudne bolesti je šokantan i bolan, stoga je iznimno važna podrška obitelji i bliskih prijatelja', kaže Josipa, a prije dvije godine podvrgnula se dvostrukoj mastektomiji.

'Najteže mi je bilo kazati starijem sinu Viti jer je tada zakoračio u pubertet. Pokušavala sam naći najbolji način da to izvedem što nježnije. Mlađi sin Rocco bio je sa mnom kad sam saznala dijagnozu. Imao je samo tri godine, a kao da mu je sve bilo jasno', prisjetila se spisateljica trenutaka koje bi najradije zauvijek zaboravila.

Veliku je potporu Josipa imala u suprugu Nici Bernardiniju, bivšem nogometašu

Danas je puno snažnija nego što je tada bila. 'Znala sam da kroz sve to moram proći sama. Ne možete kriviti ni Boga ni svijet za ono što vam se dogodilo. Jednostavno, trebate to prihvatiti i hrabro nastaviti dalje. Znam da je teško, no ako ne zadržite pozitivan duh, onda sve pada u vodu. Meni je i vjera u ljubav uvelike pomogla. Stekla sam puno novih prijateljica kroz svoju bolest. Neke od njih imaju puno tužniju priču, stoga razgovaram s njima i nastojim ih osvijestiti da slušaju sebe.'

Josipa svaka tri mjeseca ide na kontrole, ne želeći više ništa prepustiti slučaju. 'Nakon što sam pobijedila bolest svaki novi dan mi je važan. Gledam što novo mogu napraviti kako bih pomogla ženama koje prolaze kroz ono što sam sama. Ta je bolest na neki način postala dio mog života i naučila me kako da budem jača, više pozitivna i hrabrija', zaključila je Josipa.