Glavna junakinja Philomena je kao tinejdžerica u Irskoj 1952. ostala trudna i zbog tog grijeha bila poslana u samostan gdje je prisilno radila cijele dane u praonici rublja, a sin joj je još kao dječak oduzet i prodan bogatoj američkoj obitelji. Kada Philomenina kćerka političkog novinara Martina Sixsmitha (izvrsni Steve Coogan) pola stoljeća poslije zamoli da joj pomogne pronaći sina, Philomena i Martin kreću na put preko oceana koji će otkriti sudbinu nestalog dječaka, ali i razviti neobičan odnos među njima.

Frears sjajno balansira tešku tematiku iz stvarne životne priče s duhovitim dijalozima i situacijama, pretežno temeljenim na kontrastu karaktera i životnog iskustva novinara koji je radio i za britansku vladu za vrijeme premijera Blaira i prostodušne Irkinje koja nakon proživljene teške mladosti pronalazi životne radosti u malim stvarima.

Knjiga 'Izgubljeno dijete Philomene Lee' Martina Sixsmitha, objavljena 2009. godine, potaknula je tisuće usvojene irske djece i njihove djece da otkriju svoje obiteljske korijene, a mnogi među njima još tragaju za svojim obiteljima. Ovaj film će im sigurno biti veliki poticaj u tome, čak i kada ono što se otkrije može izazvati još veću patnju.

Zanimljivo je bilo i na tiskovnoj konferenciji filma. Dok je Stephen Frears šturo i ironično odgovarao na sva pitanja, ponovivši ipak triput da bi ovaj film trebalo prikazati Papi, Judi Dench je bila vrlo rječita, osobito o susretu sa stvarnom Philomenom, za koju je rekla da je usprkos dobi od 80 godina vrlo živahna i vesela osoba. Upitana bi li ona mogla oprostiti ono što je junakinji učinjeno u životu, Dench je vrlo iskreno odgovorila da nikada ne bi i da ne posjeduje Philomeninu humanost. No na filmu je taj lik duboko religiozne i napaćene žene fascinantno utjelovila.