EMPIRE OF THE SUN – ICE ON THE DUNE

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Empire Of The Sun svojevrsna je australska supergrupa koju čine Luke Steele, alfa i omega sjajnih Sleepy Jackson (čiji je šarmantni indie electro barok pop preteča Empirea) i Nick Littlemore, polovica electro dance dua Pnau. Kako je Steele iz Pertha, a Littlemore iz Sydneya, između njih se prostrlo gotovo 3500 km zračne linije kontinenta, ali srodne glazbene duše se uvijek nekako nađu. Njihov debi iz 2008. 'Walking On a Dream' polučio je nekoliko sjajnih dream pop/retro dance hitova (uz nenadmašnu naslovnu stvar i solidni 'Standing On The Shore' i tek nešto slabiji 'We The People') prilično dobro prihvaćenih i u ovim krajevima. No kako su gotovo pet godina otezali s objavljivanjem svog drugog albuma, sad kad su ga konačno izbacili, kakav god bio, prijeti ostati u sjeni Daft Punka. Nema tu naime toliko sličnosti u zvuku (više srodnosti), koliko su im koncepti i pristup gotovo identični – maskirani duo (dok se DP furaju na robote, EOTS preferiraju kričave fantasy kostime i make up) u misiji oživljavanja electro disco kiča, s golemom ambicijom i 'drugačijim' vokalima (DP robotiziraju svoje kroz vokodere, a EOTS se uglavnom drže disco falseta). No Daft Punk su na cilj stigli prvi, mjesecima prije toga su gradili hype oko svog povratka i imaju album koji je globalni blockbuster, pa će Empire Of The Sun tu nažalost vjerojatno ostati kratkih rukava. Sve to ima malo i miris deja vua, jer se slična situacija dogodila i s njihovim debijem koji se pojavio nakon što je svijet već poludio za MGMT-om…
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Otprilike tri četvrtine stvari ima ambiciju i potencijal hita, album je za razliku od prethodnika oslobođen mahovine, ali se također nekako čini da nijedan od te potencijalne hrpe singlova nema snagu gore spomenutih zicera. Također, ako je debi Empirea više naginjao na Jacksonovu stranu, ovaj je debelo na Pnauovom teritoriju, što znači nešto više EDM linearnosti (EDM je fensi hipsterska skraćenica za electronic dance music), a manje glazbenog avanturizma kakav su njegovali Sleepy J., ali i Daft Punk…
NAJBOLJE STVARI 'Alive', 'DNA', 'Concert Pitch', 'Ice On The Dune', 'Surround Sound'…
DAKLE Iako se radi o konceptnom albumu koji ima i nekakav svoj bizarni fantasy narativ, 'Ice On The Dune' doima se više kao kolekcija proizvoljno nabacanih singlova. No i kao takav je jako, jako dobar…

OCJENA: 8 / 10
DATUM IZLASKA: 17. lipnja
IZDAVAČ: CAPITOL / UNIVERSAL MUSIC

QUEENS OF THE STONE AGE – …LIKE CLOCKWORK

TKO/ŠTO/KAKO/KADA Šest godina od njihovog petog albuma 'Era Vulgaris' glavni projekt Josha Hommea (jer tu su još i 'sporedni' Eagles Of Death Metal i Them Crooked Vultures s Johnom Paulom Jonesom i Daveom Grohlom koji i ovdje gostuje na bubnjevima) konačno ima i komercijalni odjek približan onom koji kod rock kritike imaju od svojih početaka. '…Like Clockwork' je debitirao na broju jedan u Americi i dva u Velikoj Britaniji, što je njihov daleko najbolji rezultat dosad. Na albumu je osim Grohla još hrpa gostiju – među ostalim i Alex Turner iz Arctic Monkeysa, Jake Shears iz Scissor Sistersa, pa Trent Reznor, Mark Lanegan, čak i Elton John, no najjače je odjeknulo pojavljivanje Nicka Oliverija, bivšeg basista benda s kojim je Homme imao vrlo bučan razlaz 2004, i to ne na basu, nego na mikrofonu…
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Uza sav hype, goste i galamu, teško je sakriti da Homme i Queensi danas djeluju umorno i zvuče zamorno, pogotovo u 'glasnijim' stvarima. One srednjeg tempa i s nižom razinom buke ipak su nešto uspjelije…
NAJBOLJE STVARI 'If I Had A Tail', 'I Sat By The Ocean', 'The Vampyre Of Time And Memory'…
DAKLE Od Glazbe QOTSA još uvijek se tresu brda, no ovaj put jedva da se rodio miš…

OCJENA: 6 / 10
DATUM IZLASKA: 3. lipnja
IZDAVAČ: REKORDS REKORDS / MATADOR

THE BLOW MONKEYS – FEELS LIKE A NEW MORNING

TKO/ŠTO/KAKO/KADA The Blow Monkeys su rijedak bend iz '80-ih koji se vratio (a vratili su se gotovo svi) i u svom drugom životu radi možda čak i bolju glazbu nego u prvom, a svakako zreliju i manje podložnu trendovima. Danas su značajno manje funky nego u doba 'Digging Your Scene' i 'It Doesn't Have To Be This Way', ali su oni njihovi poznati jazz i folk prizvuci i dalje tu, sada obogaćeni i diskretnim blues i gospel dodirima. Ovo im je već treći album od povratka 2008. s 'Devil's Tavern', a u međuvremenu su još objavili i sjajni 'Staring at The Sea' 2011. i krajnje je vrijeme da im šira glazbena javnost posveti malo više pažnje…
OMJER DOBROG I ONOG DRUGOG Na albumu nema loše stvari, Monkeysi više za to naprosto nemaju vremena, a sjajna je i vještina kojom uspijevaju zvučati prepoznatljivo bez ponavljanja. Također ne škodi što je frontmen Dr. Robert u sjajnoj autorskoj i glasovnoj formi…
NAJBOLJE STVARI 'Cover Me', 'Feels Like A New Morning', 'Icarus In Flames', 'Chained', 'Oh My'…
DAKLE Daleko od top lista, hipsterskih medija i rasprodanih arena, The Blow Monkeys i dalje proizvode divnu mjuzu…

OCJENA: 8,5 / 10
DATUM IZLASKA: 29. travnja
IZDAVAČ: CHERRY RED