'Odmor. More. Sunce. Tijela. Ljepota. Porodica Grebo stiže iz Sarajeva u Istru, na jadransku obalu. Majka očekuje bebu, otac je ponosan – na sretnom su, pošteno zasluženom odmoru. Ali u njihovom životu pojavljuje se nova osoba – karizmatična Flora će mladi brak staviti na kušnju. Dugo čuvana tajna ne može ostati skrivena na Otoku ljubavi', sinopsis je dugometražnog filma u kojem uz poznatu francusku glumicu Ariane Labed i Adu Condeescu iz Rumunjske, glumi i bosanskohercegovački glumac Ermin Bravo. U filmu se pojavljuje i slavni Franco Nero, a značajne uloge imaju također Branka Petrić Fehmiu, Leon Lučev koji je istovremeno i producent filma, Bojana Gregorić i Jelena Lopatić

Režiju filma potpisuje Jasmila Žbanić, dobitnica Zlatnog medvjeda za film 'Grbavica' na Berlinaleu 2006. S poznatom sarajevskom redateljicom razgovarali smo o friško snimljenom filmu, koji je u dijelu bosanskohercegovačkih medija unaprijed proglašen kontroverznim, u Villi Polesini u Poreču nakon neprospavane noći provedene snimajući zadnje scene.

Gdje je pala zadnja klapa?

Na Trgu Marafor, gdje smo radili veliku scenu s lokalnim ljudima iz Giostre koji su bili u svojim kostimima i rekonstruirali gradsku povijesnu feštu. Naši glavni junaci našli su se unutar Giostre i tu se odigrala jedna mala scena, jer željeli smo uključiti što više mirisa i specifičnosti Poreča.

Kad sam još u pripremama srela direktoricu Zavičajnog muzeja Poreštine Elenu Uljančić Vekić, bila sam oduševljena njome i onim što radi, posebno Giostrom, tako da sam u scenarij unijela tu scenu iako u originalnom scenariju filma nije postojala.

Možemo li se dotaknuti nedavne nemile scene, incidenta koji je bio u Villa clubu? Glumice su s prekršajnim prijavama dospjele u rubriku crne kronike? Glavna glumica Ariane Labed novčano je i kažnjena zbog narušavanja javnog reda i mira.

Mislim da je sramota što se izjednačila krivica. Nigdje nije spomenuto da je naša glumica bila seksualno uznemiravana i da je, jednostavno, njezina reakcija na tako grozan događaj – bacanje stolica izjednačeno s davljenjem i prebijanjem dvije žene. Za mene je to potpuno šokantno i emotivno nas je jako pogodilo. Žena je možda trebala dobiti opomenu ili tako nešto, ali ne da je ona jednako kriva kao i čovjek koji tuče žene i koji je nasilnik. I još k tome, mi smo se tim ugostiteljem dogovorili da kod njega imamo zatvorenu zabavu, a čovjek je prebio svoje goste. To je strašno.

Pala je zadnja klapa pa publiku jako zanimaju podaci o tek snimljenom filmu. Ako nije poslovna tajna, koliki je budžet filma?

Milijun i osamsto tisuća eura.

Ne računajući statiste, a čini mi se da je i njih bilo oko 1.500, koliko je bilo glumaca? Kada ste počeli sa snimanjem?

Film je koprodukcija Hrvatskog audiovizualnog centra, njemačkih i švicarskih fondova te Eurimagesa i Media programa. Dakle, to je internacionalna produkcija sa internacionalnom ekipom. Izračunali smo da smo imali 15 nacija unutar ekipe. To je zaista veliko zadovoljstvo kad se takav jedan miks kultura i jezika stvori na setu. Počeli smo snimati 27. svibnja i eto, u pet ujutro smo završili. Cijelu noć smo snimali i zato se izvinjavam što sam malo umorna.

Snimali ste na više lokacija u Istri, kakvi su Vaši dojmovi?

Najviše smo snimali na otoku Sv. Nikoli, u Poreču, tu su i dijelovi Motovuna, Novigrad, Oprtalj. Cijeloj ekipi je fascinantna ljepota Istre, ta neka pozitivna energija koja će se, nadam se, osjetiti u filmu. Ljudi su uživali dok smo snimali i ovaj film bi trebao donijeti radost, želim da publika izađe iz kina s jednom novom energijom radosti, jer mislim da se danas toliko u svijetu širi strah, neka energija nepovjerenja. Plaši me da radosti i veselja nemamo više.

Bilo je nekih polemika u medijima oko sadržaja radnje?

Ono što se dogodilo je to da je u Bosni i Hercegovini film odbijen zbog korupcije jer je u žiriju bio čovjek koji je svojoj produkcijskoj kući dodijelio 80 posto sredstava. Kako bi se ta priča zataškala, neslužbeno je član Upravnog odbora rekao da film nikad neće dobiti pare jer promovira pedofiliju, što je čista laž. Dakle, ne radi se ni o čemu drugom, nego zaista o zataškavanju jednog velikog korupcijskog skandala koji je kasnije rezultirao time da je taj Upravni odbor zamijenjen, konkurs je poništen te je postavljen potpuno novi način financiranja. Rezultiralo je nečim dobrim na kraju, doduše, ne i za naš film. Mi smo time bili unazađeni, jer film nije počeo prije godinu i pol kad je trebao početi, ali ono što je za nas bilo važno je da je film dobio sredstva HAC-a, što je apsolutno omogućilo život filmu, jer smo nakon toga uspjeli dobiti sredstva iz inozemstva.

Što sad slijedi? Nakon premijere, kamo mislite ići s filmom? Hoćete li ga prijaviti za filmski festival u Berlinu?

Ovisno o tome kad se film završi, jer to je nekako živi organizam i nikad ne znate koliko će sve trajati, a trebat će sigurno još nekih šest mjeseci dok se montira, slijedi obrada tona, slike. Za nas se pokazao kao najbolji način da film krene na nekom od velikih festivala i da nakon toga ima svoju distribuciju u svijetu. Berlin možda prebrzo dolazi. To je vrlo nezahvalno govoriti jer nikad ne znate hoće li vam prihvatiti film ili neće. Ono što bi bilo divno, kad bude premijera u Puli, namjeravamo pozvati sve te naše statiste, glumce manjih uloga iz Istre da zajedno pogledamo film. To je nešto čemu se jako radujem.

Primili ste već dosta nagrada, očekujete li takav uspjeh i s novim filmom?

Za nagrade nikad ne znate. Jedino što znam da mi je ovo bio izuzetno važan film i za neki moj lični unutarnji razvojni put, i da je toliko bilo radosti na samom setu i toliko ljubavi, da ako barem dio te energije bude na filmu - ja ću biti sretna. Imali smo jako lijepu ekipu, teško je bilo koga izdvojiti. Mislim da smo imali predivne glumce.