L'Kok je novi bend nekadašnjeg gitariste Ante Prgina, svojevremeno vrlo popularne grupe Fali V (koja bi se možda više cijenila danas da su nastavili sa postojanjem). I dok se s prethodnom grupom više šalio njegujući funk zvuk i plesne ritmove, s grupom L'Kok je zaokrenuo prema rocku, ali uz neizostavni funk groove najbliži izrazu RHCP. Odlični gitarski rifovi, sjajne gitarske dionice i vrlo zanimljivi stihovi (također Prgin), karakteristika su ovog benda koji ne nudi nikakvu revoluciju u zvuku, u svom glazbenom izrazu ni u pjesmama, ali zvuči dobro. Za prvi album sasvim dovoljno da se predstave, ali nedovoljno za neki ozbiljniji skok prema vrhu ili ozbiljniji interes publike jer se, zapravo, ni po čemu ozbiljnije ne izdvajaju od prosjeka. Jest da su gitarski rifovi na mjestu i jest da su stihovi drukčiji od prosjeka, ali je sve nekako ostalo zarobljeno u nekom prošlom vremenu bez potrebnog dodira suvremene produkcije i one potrebne privlačnosti i pitkosti aktualnog rock zvuka da se publika zalijepi za njih.

Iako možda zvuči obeshrabrujuće, drugi bi album, nastave li tim putem, mogao ponuditi daleko kompleksniji vlastiti izraz i veći ukupni sklad. Čak bi i nešto žešći zvuk, nalik prvoj pjesmi ('Unjulo' – instrumental) dobro došao u razvoju novih pjesama. Svakako valja na kraju spomenuti da je album objavila nova diskografska etiketa Stajnerrecords Milana Štajnera - Mikija, nekadašnjeg lidera i frontmena rock grupe Noplig iz Splita koji je možda započeo ovim albumom jednu vrlo potrebnu priču vezanu uz izdavaštvo koje itekako nedostaje jugu Hrvatske.

Za razliku od šibenskih debitanata, ST!llness su nastavili tamo gdje su stali s prethodnim albumom 'Globalno zatupljenje… paket za preživljavanje'. Međutim, sva žuč, bijes, revolt i bunt prisutan na prethodnom albumu, na ovom je zamijenio neki, prilično neočekivani, rezignirani stav prema stanju stvari. Kao da su se previše napušili pa su uz osmjeh digli ruke od svega ('Terapija'). Kao da su očekivali da će prethodnim albumom povesti ljude da se napokon trgnu, izađu na ulice, dignu svoj glas ali su zatekli inertnu masu depresivnih ljudi koji su pognuli glave i trpe poniženje razočarani u život koji žive. Možda su najbolje to opisali prvim singlom odnosno u pjesmi 'Moja generacija': 'Moja generacija, izrasla iz inflacija, puna je devijacija, moja generacija misli da demokracija generalno je podbacila.' Tako su im i svi 'izmi' idiotizmi (pjesma 'Iluzije') ili su pak ljudi u pjesmi 'Ljudi' ludi (odličan potencijalni hit).

Međutim jedan od sjajnih trenutaka ovog albuma bez sumnje je pjesma koja zatvara album 'Samo još jedan blues' kao i 'Energija i evolucija'. Dok je blues izvanserijski

spoj duba, bluesa i dalmatinske klape s nevjerojatno snažnim tekstom, tako je 'Energija i evolucija' duga preko osam minuta, ali toliko nabijena energijom (i sam konstantno spominje energiju u pjesmi) da tih osam minuta čak traje prekratko. 'Globalno zatupljenje…' bilo je rokerskije, oštrije i snažnije za razliku od novog albuma koji obiluje dub zvukom, reggaeom i s malo pretihom gitarom i nedostatkom žešćih rifova. Sav taj nedostatak otklonili su na promociji albuma nastupom u Tvornici gdje su dokazali da im nema ravnih i da su ovi progovori na albumu zapravo iluzija kada ih se doživi na pozornici na kojoj jednostavno prše energijom dok savršeno podmazani stroj-bend prati vrhunskog performera Yurija u misiji dijeljenja energije s publikom. ST!llness su, unatoč neznatnim zamjerkama ili bolje reći izmjenama, svojim trećim albumom bez sumnje došli do samog vrha domaće scene. Dalje nema. Na redu je publika da se uvjeri kako svjetski zvuče i koliko su dobri uživo, a na njima da svoju energiju i glazbu podijele sa što većim brojem ljudi.

ST!llness 'ST!llness' (Menart)
Ocjena: 9

L'Kok 'Misli protiv riječi' (Stajnerrecords)
Ocjena: 7