Gotovo dvadeset godina brojni domaći fanovi Portisheada čekali su da im čarobna Beth Gibbons u društvu svojih kavalira, bubnjara Geoffa Barrowa i gitarista Adriana Utleyaispriča uživo jednu od najljepših glazbenih priča. Nakon koncerta na Exitu, zaključili smo kako se čekanje u potpunosti isplatilo, dok smo trenutke prije koncerta skratili u razgovoru ugodnom s prvom gitarom Portisheada.

Nedavno ste krenuli na europsku turneju u sklopu koje ćete prvi put nastupiti na ovim prostorima. Što je bio glavni motiv za turneju?

Odlučili smo se za turneju jer dugo nismo bili, a i zaključili smo da je sad pravo vrijeme da promoviramo novi album ('Third', objavljen 2008. godine). Ujedno, iskoristili smo priliku da bismo u nekim prostorima, poput ovog, nastupili prvi put.

Imali smo probe tjedan dana, dva dana od toga slagali smo vizuale, što nam je jako važno. Nije bilo dosta vremena, željeli smo više, no sad je sve sjelo na svoje mjesto.

Što je presudilo dolasku upravo na Exit?

Dosad nismo nastupali u Srbiji, Hrvatskoj i ostalim zemljama ovih prostora, a bili smo već pozivani pa smo odlučili da ćemo ovaj put prihvatiti pozivnicu. Kad smo vidjeli ponude, ovaj festival nam se učinio odličnim i zato smo završili ovdje.

Od samog početka na ovim prostorima imate izuzetno puno fanova.

O, divno! Nisam to znao. Pretpostavio sam da ovdje ima ljudi koji vole našu glazbu, inače ne bismo bili ovdje, no divno!

Hrvatska je blizu. Možemo li vas očekivati i u njoj u bližoj budućnosti?

Sviramo svugdje gdje nas vole, ali ne sviramo baš često, tako da pažljivo biramo mjesta na kojima ćemo nastupiti.

Zašto nastupate toliko rijetko?

Puno smo u studiju, radimo glazbu za Portishead ili neke druge projekte. Uz to i ostale obveze jednostavno nemamo vremena. A turneja je za nas jako velika operacija.

Iako ste, kako kažete, puno u studiju, Portishead je u 20-ak godina izdao tek tri albuma. Zašto samo tri? Fanovi žude za još.

Da (smijeh)… dosta radimo na drugim projektima, ali i Portishead je jako čudan svijet i teško ga je podnijeti. Ne može se cijelo vrijeme biti u njemu. Ujedno, treba nam puno vremena da stvorimo nešto zbog pravila koja smo si nametnuli, budući da glazbu za Portishead stvaramo na drukčiji način nego ostale projekte. Težak je to posao.

Čime se u studiju najviše bavite u pauzama od Portisheada?

Često je riječ o filmskim ili nekim našim privatnim projektima. Ujedno, svi smo roditelji. Uživamo u toj ulozi i ne želimo da nam djecu odgajaju majke dok smo mi cijele dane na poslu. Osobno, nikako ne bih volio propustiti odrastanje svoje djece.

Vratimo se malo na Portishead. Osjećate li njegov utjecaj na druge bendove?

Prije sam ga osjećao puno više, posebice 90-ih kad smo se tek pojavili. Mislim da je super ako možete utjecati na nekoga. Super je ako imaš bilo kakav utjecaj na svijet.

Glazba se promijenila u ovih dvadeset godina. Jeste li se vi promijenili s njom ili bez obzira na nju?

Mi nismo pretjerano zainteresirani za trendove. Glazba koju stvaramo naslonjena je na glazbu koju volimo, bez obzira na to je li nastala prije 50 godina ili 10 minuta.

Vi ste svoj vlastiti trend?

Nadam se (smijeh).