Antunu Vrdoljaku (84) nisu potrebne godišnjice da se sjeti svojih prijatelja. No svakog Velikog petka u mislima je s glumcem i prijateljem Borisom Dvornikom koji je obilježio pola njegova života, a otišao je baš na taj dan prije osam godina.

'Boris i ja imali smo poseban odnos. Bili smo prijatelji, katkad i neprijatelji, ali uvijek smo cijenili jedan drugog. I kad smo bili u svađi, a ta jedna duže je  trajala, nikad, ali nikad o meni nije izjavio ni jednu ružnu riječ. Bio je moralan. Bio je pravi. Upoznali smo se kad sam tražio glavnog glumca za film 'Kad čuješ zvona', krajem šezdesetih. Netko mi je tad napomenuo kako ima jedan vrlo talentiran mladi dečko na Akademiji. I što da vam kažem? Dovoljan je bio jedan susret da shvatite koliki dragulj imate pred sobom. Bio je strašan. Ali kako to biva kad su glumci u pitanju, odlični glumci, uništio ga je njegov poziv. Volio je popiti što nije rijetkost u toj profesiji. U umjetnosti svaki umjetnik ima svoj alat, glumac ima samo svoje tijelo i duh. I stalno ih troši. A Boris se nije štedio', kaže Vrdoljak.

Njihova druženja izvan seta bila su obogaćena humorom jer Boris je bio takav, uvijek je nešto vadio iz rukava.

'Jedno ljeto žene i djeca bili su nam na Braču, a mi smo morali zbog nekih obveza u Zagreb. Sreli smo se u avionu i Boris je odlučio prespavati kod mene. Pušio je, a moja Branka nije dopuštala pušenje u našem stanu. No Boris, čim je došao, zapalio je cigaretu i nazvao Branku pohvalivši joj se: 'Evo, Brankice, sad sam u tvojem dnevnom boravku i tresem pepeo, sad sam ti u kužini i tresem pepeo, sad sam ti u hodniku.' Branka se smijala, znala je kakav je. A kad je ušao u moju radnu sobu, nije ostao bez komentara: 'Bogati, Tonči, koliko knjiga kod tebe, a ni jedna bočica!'. Zajedno nikad nismo pili. A zbog njegova pića smo se i posvađali, sjeća se redatelj. Bilo je to na setu serije 'Prosjaci i sinovi' 1971. godine. Boris je trebao glumiti glavnu ulogu, Matana.
 

'Bio je divan glumac, ali uništio ga je njegov poziv', kaže Vrdoljak o svojem prijatelju Borisu Dvorniku.

'Deset smo dana snimali i bio je nepodnošljiv zbog pića. Kad sam mu prigovorio, posvađali smo se. Morao sam prekinuti snimanje, a Borisa je zamijenio Rade Šerbedžija. Kad je nakon 12 godina prikazana serija, prvi koji me nazvao bio je Boris i čestitao mi je dodavši kako je dobar onaj mali Rade. Nekoliko godina nismo bili u kontaktu, ali jedan razgovor za vrijeme rata pamtim do detalja još i danas. Bila su ružna zimska vremena, bura i kiša u Splitu toga dana. Nije bilo struje. Nazvao me pijan i prvo napomenuo da mu ne prigovaram zbog pića. A onda ispričao kako su ga toga dana zamijenili za snajperista u Splitu jer se penjao na vrh svoje zgrade s kanoćalom. Kako mi je objasnio tada, tražio je i sam te zlikovce sa snajperom u njegovu Splitu o kojima je neprestano slušao na radiju.'Kako je bila jaka bura, a ja pijan, naslonio sam se na fumar (dimnjak) i sakrio od vjetra da ne padnem. Da nisam, ubili bi me!', pričao mi je Boris u pola noći. Ne mogu vjerovati da je osam godina prošlo. Bio je jedinstven, pravi glumac i prijatelj, uvijek će mi nedostajati', priznao je Tonči Vrdoljak.

Posvetu Borisu Dvorniku jučer, na osmu godišnjicu njegove smrti, na Instagramu objavio je i Bata Živojinović.
'Dragi Boris, danas je osam godina otkako si nas napustio. RIP dragi prijatelju. (24. ožujak 2016.), napisao je poznati srpski glumac ispod zajedničke fotografije s Dvornikom snimljene prije 26 godina.