O izvrsnom kanadskom dokumentarnom filmu 'RIP: A Remix Manifesto' već smo pisali povodom njegove premijere na prošlogodišnjem Zagreb Film Festivalu – zabavna, inteligentna i aktivistička analiza suvremenog života glazbe i stanja glazbene industrije u eri interneta mp3-a konačno pod kapom udruge Restart dolazi u redovnu hrvatsku distribuciju. U četvrtak, u zagrebačkom Dokukinu Croatia, 20. svibnja u 21 sat, nakon projekcije filma moći ćete razgovarati o Creative Commonsu i autorskim pravima s Anom Hušman i Tomislavom Medakom, zagovornicima CC licence.

No mi smo u međuvremenu porazgovarali i sa samim redateljem Bretom Gaylorom, započevši intervju s vrlo jasnim pitanjem – je li digitalizacija glazbe ubila glazbenu industriju kakvu smo do sada poznavali i ako jest, je li to na duge staze dobra ili loša vijest?

'Ne mislim da je digitalizacija glazbe ubila glazbenu industriju, ali je vrlo vjerojatno zauvijek promijenila SNIMLJENI dio glazbene industrije. Poslovni model vezan uz glazbu mijenjao se puno puta – izum tiskarskog stroja učinio je notne zapise dostupnijima, sve dok se nije pojavila pianola pa su se pisci pjesama pobunili kako će ti 'pirati' uništiti glazbenu industriju kopirajući njihovu glazbu bez isplate novca za autorska prava. Radio, snimač, kasete i naravno mp3 datoteke također su mijenjali poslovne modele. Problem leži u tome što je CD stvorio tako mastan poslovni model da se, jednom kad je on narušen, stvorilo puno razloga za žaljenje!

Ali snimljena glazba nije i cjelovita glazbena industrija. Još uvijek postoje i uvijek će postojati glazbenici koji zarađuju novac izvođenjem, pisanjem i stvaranjem – a internet pomaže takvim glazbenicima da budu pronađeni.'

Svi vole govoriti upravo o internetu kao temelju tekuće demokratizacije glazbenog biznisa, ali čini se kako danas bendovi sve teže dolaze do javnosti, ma koliko im internet nudio kanala za to – problem je, čini mi se, u tome što je tih kanala i imena jednostavno previše. Lako je Radioheadu i Nine Inch Nails prodavati ogromne količine albuma preko Weba, jer imaju staru, 'pretdigitalnu' milijunsku publiku, ali samo su jedni Arctic Monkeys u poplavi od nekoliko milijuna MySpace izvođača...

Pa, za početak moraš biti dobar. :) Internet dopušta svima da imaju svoju publiku, svoje sljedbeništvo. Ideja o imanju '1.000 pravih fanova' koji će podržati tvoj rad. Ako si dobar u svojoj umjetnosti, ako si voljan držati je se kroz dugi protek vremena, put do uspjeha bit će vezati se s publikom na značajan način, odgovarati im, graditi to sljedbeništvo. To je posve drugi način od onog masovne glazbene industrije, a koja se zasniva na vertikalnom pristupu izabiranja nekoliko bendova i suludog ulaganja u njihov marketing. Oba pristupa mogu funkcionirati, ali oni su drukčiji.

Što je to točno Opensourcecinema.org?

Website koji se vječno mijenja, a na kojem smo prvo postavljali dijelove dokumentarnog filma 'RIP: A Remix Manifesto' te ih davali publici za izradu vlastitih kratkih filmova, animacija i videa koje smo potom uključili u gotov film. Stalno mijenjamo web stranicu i želimo ga pretvoriti u platformu koju će svaki filmaš moći koristiti za suradnju sa svojom publikom.

Prošle godine u Švedskoj je snimljen 'Nasty Old People', dugometražni igrani film snimljen pod licencom Creative Commons, a distribuirao se preko Pirate Bayja. Koje je vaše mišljenje o takvim projektima i može li 'novi glazbeni model' biti primijenjen i na film?

'RIP: A Remix Manifesto' također je snimljen pod Creative Commonsom. Mi smo znali da će naš film biti na Pirate Bayju, ali umjesto da tužimo ljude, odlučili smo ih potaknuti na to da doniraju novac za produkciju filma, što su na kraju mnogi i učinili. Istovremeno, distribuirali smo ga i kroz konvencionalne kanale – kino, televiziju i DVD. Jako nam je važno da naš film nije samo za 'geekove' koji vise na internetu, da ga također pogledaju i tzv. obični ljudi, koji nužno i ne znaju što je Pirate Bay. Mislim da trenutačno nitko ne zna koji je najbolji način za distribuciju filmova pa smo htjeli isprobati sve.

Kad smo već kod Pirate Bayja, koji je vaš stav o njima? Hrabri revolucionari ili 'ratni profiteri'?

Nešto između! Mislim da su jako hrabri, a u svakoj revoluciji trebaš ljude koji su ekstremni, da bismo mi koji smo u sredini izgledali umjereno. Ali problem s piratima jest taj što često postaju admirali – ljudi koji su stvorili Hollywood su rušili Edisonove patente za filmsku tehnologiju. Jedan od tipova koji su pokrenuli Pirate Bay sada je stvorio Flattr, način za prikupljanje mikro-isplata autorima.

Mogu li 'open source' filmovi također biti nekakva oporba holivudskim blockbusterima?

Ne radi se nužno o borbi protiv Hollywooda, već o tome da se izmisli nešto bolje i poštenije za autore filmova i publiku. I da, ja mislim da sljedba više otvorenog, open source modela može biti dobro vodstvo prema tom cilju.

Naravno, glavno pitanje jest – jesu li ljudi spremni platiti za nešto što mogu nabaviti besplatno? Je li u tom smislu Creative Commons utopijski projekt?

U našem su slučaju bili spremni platiti. Postojali smo i kao besplatni i kao komercijalni projekt. U kinu imaš najbolji zvuk, možda čak prisutne autore i glumce, a sve to gledaš s prijateljima, u društvenom okruženju. S DVD-om, dobiješ lijepi paket i dodatni materijal koji ne možeš pronaći na netu. Sve ovisi o vrijednosti, a ljudi su spremni platiti ako nešto ima vrijednost.

Što je onda budućnost glazbe?

Bendžo!

A vaša budućnost?

Trenutačno radim na projektu pod nazivom Web Made Movies u suradnji s Mozilla Foudationom. Ideja je da se geekovi i filmski autori nađu zajedno da ispričaju priču o otvorenom internetu, priču koju će ispričati upravo ljudi s interneta. Želimo pokazati kako ideali otvorenosti i dijeljenja prelaze u sve dijelove našeg društva. Projekt možete posjetiti ovdje