Neki cijelog života ne prožive toliko iznenađenja koliko ih je 35-godišnjem glumcu Janku Popoviću Volariću priredila sudbina. Ono najveće bilo je očinstvo koje je iskusio već s 18 godina, no unatoč svim preprekama s kojima se suočio kao mladi tata Janko i njegov jedinac David imaju odnos kojim se glumac najviše ponosi. Janko zna reći kako su 'on i sin odrastali zajedno'.

David je danas učenik srednje grafičke škole, nedavno je napunio osamnaest, a kako to uglavnom biva, svake godine Janko na Facebooku objavi njemu jednu od najdražih fotografija s već tradicionalnom rođendanskom porukom 'Ljubi te ćaća!'.  Tata i sin se posljednjih godina odlično razumiju i David je Janka nerijetko pratio ljeti na njegovim glumačkim turnejama, imaju zajednički smisao za humor i rijetko se dosađuju. No nije uvijek sve bilo tako idealno.

'Rano roditeljstvo ti prereže mladost i ono što ona prirodno nosi sa sobom, ali, s druge strane, nemjerljivo je ono što dobiješ zauzvrat. S jedne strane, sumanuto je u toj dobi imati dijete, ali opet, moj stari je, primjerice, u savršeno normalnim godinama dobio mene pa je bio očajan otac. Nikako nisam htio Davidu priuštiti svoje iskustvo. Ne kažem da sam se savršeno snašao, ali doista sam se trudio. Viđamo se koliko god možemo, što s obzirom na moj posao nikako nije koliko bismo htjeli, ali vrlo smo bliski. Prilično smo razvili taj odnos jedan na jedan, koji je i prijateljski, ali predstavljam mu i autoritet', ispričao je prije nekoliko godina glumac.

Janko i David snimljeni prije tri godine

Biti dobar otac za njega je najdragocjenija stvar u životu, a priča o očinstvu i svim najdelikatnijim nitima tog odnosa za Janka seže u daleku prošlost. Uz svog oca proživio je neke najuzbudljivije životne trenutke, ali...

'Otac je bio zanimljiv lik, ali daleko od odgovornosti - nije bio baš uzorna očinska figura. Bio je vječni student svega i svačega, od filozofije do indologije, učio je nekoliko jezika, ali nije znao nijedan, bavio se svime i svačim, ali se zapravo nije bavio ni s čime dovoljno dugo. Družio se s filozofima, poput pokojnog Vanje Sutlića, piscima i živio boemskim životom koji si je stjecajem okolnosti mogao priuštiti. U jednom trenutku taj ga je neuredni život, ipak, koštao zdravlja. Teško je obolio i vrlo rano umro.

U svakodnevnim situacijama redovito bi zakazao, ali kad bismo se družili, pripremao mi je nezamisliva iznenađenja. Jednom je došao po mene u školu i odveo me nenajavljeno u Maribor, ukrcao u Cessnu, koju je vozio njegov prijatelj pilot, i ja sam s devet godina pomoću duplih komandi upravljao avionom iznad Triglava. Ili pozvao bi me u šetnju, a vani me čekao novi bicikl… Nažalost, dolazio bi kad bi se njemu dolazilo, odvodio me na najveće avanture i nestajao. Gledao sam ga kao Boga, jer dolazio je sa stilom, a mama sa svakodnevnim životom, tako da sam u jednoj fazi bio nepravedan prema njoj. Promatrao sam je kao nekoga tko nije dovoljno spektakularan. S vremenom sam shvatio da stvari stoje drukčije. Tatino ponašanje me počelo plašiti, pa sam se s 11 godina prestao viđati s njime', ispričao je jednom za Globus.