Life is just a pussy race / Snatch a bitch, take her back to ya place / Next morning I can tell you how the pussy tastes / I got expensive taste, poručuje nam Rick Ross na svom novom, četvrtom studijskom albumu, podsjećajući da se nije baš toliko toga promijenilo otkada nas je 2006. godine oduševio prvijencem 'Port Of Miami', a kojeg će se stariji i redovitiji čitatelji ovog portala sjećati i kao našeg izbora za najbolji album upravo te godine. No zarazna mješavina inovativnih miami beatova i poetike 'Cocaine Cowboysa' kojom nas je 'Port Of Miami' oborio s nogu, predvođen majstorskim singlom 'Hustlin'', brzo je nestala iz Rossovog opusa, a zadnja dva albuma bila su uglavnom brisanje prašine s nakita, tj. ispovijesti šminkerskog pimpa, prije nego 'Scarface' za 21. stoljeće. Dobri, ali ne toliko dobri.

Iako je Ross umjereno napredovao kao tekstopisac, sada je čak u stanju prodati nam ispovijest o svojoj veličanstvenosti i zvjezdanom statusu pod nazivom 'I'm Not A Star', lukavo misleći da ćemo nasjesti na skromnost od koje na 'Teflon Don' nema ni 's'. Nismo nasjeli, ali ne znači da nismo uživali u onome što čujemo. O da, ovo je još jedan odlično uglazbljeni dnevnik hedonizma, podsjetnik da 'fanovi' crne ekonomije ne osjete recesiju čak ni kada ona prelazi u depresiju pa 'luksuzni ukus', bilo da se radi o nakitu, piću, oružju ili gorespomenutoj vaginalnoj ponudi na pladnju, ostaje temelj i ove inkarnacije. Ali ima Ross ukusa i za produkciju pa svoj masni glas i lijeni flow premazuje preko opet novih i drugačijih podloga, s potpisima (između ostalih i) sjajnih J.U.S.T.I.C.E. League The Inkredibles i Kanye Westa, koji gostuje na opet retro, ali u usporedbi s ostatkom nešto razigranijoj i veselijoj 'Live Fast, Die Young'.

Kanye je samo jedan od mnogih atraktivnih gostiju koji su došli pogurati Rossov novi album – John Legend pjeva, a Jay-Z repa na 'Free Mason', čudnoj mješavini klasičnog hvalisanja i prekopavanja po motivima slobodnog zidarstva (Ross: 'Free agents, we faster/ Big contracts, big contractors/ Built pyramids, period/ We Masters/ no caterpillers, it was just a lot of niggas/ A lot of great thinkers and a lot of great inventors'); Cee-Lo donosi dodatnu dozu soula na soulom okupani album u 'najsoul' pjesmi u tom potopu, odličnoj 'Tears Of Joy', a trio zvijezda T. I .- Jadakiss - Erykah Badu naredao se na trećem nastavku 'Maybach Music', još jednoj posveti svemoći stereo sustava u dobrom automobilu, sa sjajnim zvukom američkih TV serija sedamdesetih.

Osim prve stvari, nema ni jedne pjesme na kojoj ne gostuje jedno ili više poznatih imena – tu su Ne-Yo, Trey Songz, Diddy, Gucci Mane, Drake, Raphael Saadiq, Styles P... ali za razliku od mnogih kolega i kolegica, Rick Ross takvu invaziju uspijeva prodati kao kompaktni LP, a ne kao filovanje minutaže u kojoj drugi odrađuju ono što bi trebao on.

'Teflon Don' nije neprobojan, ali je ipak jako dobar spoj hladne gangsterštine i osunčanog, zaraznog, nostalgičnog i u konačnici skoro-pa-neodoljivog ljetnog rap-soula.

Ocjena: 8 / 10

Izdavač: Def Jam