Gucci je ponovo u zatvoru, ali njegov major label prvijenac je u prodaji – s malim milijunom atraktivnih gostiju i velikih produkcijskih imena. No je li mu to pomoglo ili odmoglo u kvaliteti?
Tajming mu možda i nije bio najbolji, ali nije moglo drugačije. Čekalo se malo i previše na taj službeni major label prvijenac, a na kraju ga se dočekalo na samom kraju godine, u prosincu, tijekom kojeg su virtualni CD shopovi (i ono nešto preostalih fizičkih) bili doslovno pretrpani novim hip hop izdanjima, u žurbi da završe pod nečijim (virtualnim ili fizičkim) borom, ili barem na top ljestvicama izdanja godine, premda je bilo jako, jako malo vremena da ih se sve pomno posluša i eventualno ubaci na zaslužene pozicije.
Osim toga, Gucci je predugo pimplao po albumu, zbog čega je na kraju ostao s čak 20 pjesama i hrpom gostiju u rukama, sa željom da bude sve – i komercijalno pušljiv MTV klincima, ali i dostojanstven u očuvanju svojih gangsta korijena. Na kraju krajeva, taj gangsterizam koštao ga je i drugih stvari, zbog čega je na vrhuncu prve faze hypea, tamo negdje krajem 2008, završio u zatvoru zbog napada, odakle je pušten nakon šest mjeseci, ne bi li u studenom 2009. zbog kršenja uvjetne otišao natrag na još godinu dana – baš kao T. I. i uskoro Lil Wayne. Tko kaže da nije u rangu najvećih zvijezda?
No za ljubitelja južnjačkog rapa, ali i svakog tko je pratio hip hop trendove u 2009, ovo je svakako bila godina koju je obilježio i Gucci Mane, novi kralj mixtape generacije i reper koji će vas na prvo slušanje zgroziti svojim tipično sirovim, 'nabrajajućim' stilom repanja, ali onda na putu i zarobiti posve istim oružjem.
U takvoj se ambivalentnosti sluša i 'The State vs. Radric Davis', njegov prvi album za veliku izdavačku kuću (Warner) i zapravo drugi službeni album nakon 'Back to the Trap House' iz 2007. Usher i Lil Wayne ovdje su da mu pomognu izići iz geta Atlante i da ga poguraju ga u mainstream, no Gucci je najzanimljiviji kad se ne opterećuje biznisom pa radi ono što mu najbolje polazi za rukom, zbog čega je ulazni niz u album toliko i dobar – 'Heavy', 'All About The Money' (feat. Rick Ross), 'Lemonade', genijalni 'Bingo' (feat. Soulja Boy)... I ne samo to: 'Kush Is My Cologne', oda korištenju marihuanskog dima u svrhu parfema, urnebesna je koliko i hipnotička komadina zadimljenog rapa; 'Wasted' s Pliesom odličan je singl i još jedan komad razuzdanog hedonizma; o 'Sex In Crazy Places' naslov govori dovoljno, a recimo još samo da ćete ju čuvati za ljeto, kada će ne samo beat, već i stihovi Nicky Minaj i Trine bolje leći na noćnoj plaži...
A pogledjate samo tko sve stoji iza zvučne kulise: Drumma Boy, Mannie Fresh, FATBOI, J.U.S.T.I.C.E. League, Jazze Pha...
Imao je Gucci Mane jednako dobrih, ako ne i boljih mixtapeova nego što je ovaj album, istina, ali 'The State vs. Radric Davis' je svejedno bolji nego što se očekivalo i definitivno najbolji trap rap album 2009.
Ocjena: 7,5 / 10
Izdavač: Warner / So Icey Ent.
