Nedjeljna noć okončat će tjedne i mjesece napetosti u Hollywoodu: znat će se tko je pobijedio, kome ostaje zadovoljstvo da je bio nominiran, znat će se kome su otišli Oscari. I dok neizvjesnost još uvijek traje, odluka je, nema sumnje, već donesena. Jeste li se ikada pitali – kako se odlučuje kome ide pozlaćeni kipić

Javno je poznato da odluku donose članovi Američke filmske akademije, zna se i da ih je 5765, no točan popis njihovih imena čuvana je tajna. Naravno, mnoštvo je špekulacija i nagađanja. Postoje čak i studije koje analiziraju statistički presjek biračkog tijela. I on nije na ponos Akademiji: smatra se da je čak 94 posto bijelih glasača, 77 posto muškaraca. Crnih članova je 2 posto, Latinoamerikanaca čak i nešto manje. Prosjek godina – 62. Mlađi od pedeset čine oko 14 posto članstva.

Međutim, članovi Akademije su prije svega stvarni filmski profesionalci. Više od polovine glumaca koji su u redovima te prestižne institucije pojavilo se na ekranima u posljednje dvije godine. Neki od njih su najveća imena industrije zabave – Tom Hanks, Meryl Streep, Steven Spielberg. No kako je članstvo doživotno, nemali broj glasača nije radio godinama i desetljećima. Neki od njih davno su otišli iz filmske industrije pa tako ima i bizarnih primjera da jedna opatica i vlasnik knjižare u biračkoj mašineriji vrijede jednako kao Julia Roberts ili George Clooney

Da bi utvrdili točan profil Akademije, novinari Los Angeles Timesa upustili su se u veliko istraživanje u kojem su razgovarali s tisućama članova ili predstavnika. Smatraju da su doprli do 89 posto birača, točnije – oko 5100 članova. I oni su došli do rezultata da su neki od petnaest ogranaka Akademije sastavljeni isključivo od bijelih muškaraca (jer je podijeljena na cehovske sektore pojedinih zanimanja unutar filmske industrije). Izuzetak su glumci, među kojima je 88 posto bijelih. No među scenaristima gotovo da i nema ljudi drugih boja kože.

Vodstvo Akademije, uključujući predsjednika Toma Sheraka, uviđa potrebu da se u članstvo unese više različitosti, no to su promjene koje su vrlo spore: najprije, sam filmski svijet nije pretjerano raznolik. S druge strane, zbog prevelikog broja članova u posljednjih deset godina limitiran je prijem novih, pa je teško napraviti strukturne promjene. 'U potpunosti razumijemo da nešto moramo popraviti', kaže Phil Alden Robinson, dugogodišnji 'guverner' iz sektora scenarista. 'Ali počeli smo borbu s jednom vezanom rukom. Ako cijela kinematografija ne napravi ozbiljnije pomake da bi se otvorila različitostima, teško je očekivati da mi možemo biti bolji od okruženja.'

Analiza sastava američke filmske industrije doista pokazuje da članstvo Akademije zrcali stanje na terenu. Među scenaristima je 19 posto žena, producentica je 17 posto, a redateljica 9 posto. ’Jesu li igrani filmovi uglavnom proizvod bijelih muškaraca? Nažalost, odgovor je potvrdan', komentira Alexander Payne, redatelj višestruko nominiranog filma 'Nasljednici'. No ima i mjerodavnih mišljenja ljudi koji u takvom sastavu ne vide problem – bivši predsjednik Akademije Frank Pierson, koji je i sam dobio Oscara za scenarij filma 'Pasje popodne' (1976), kaže da su profesionalne zasluge glavni kriterij članstva.

'Ne vidim nijedan razlog zašto bi struktura Akademije trebala odgovarati demografiji Amerike. Tome služi nagrada publike. Mi predstavljamo filmske profesionalce, a ako oni ne oslikavaju opću raznolikost nacije – neka bude tako.'

'Ako u zemlji živi 12 posto crnih, neka tako bude i u Akademiji, zašto ne?', suprotnog je mišljenja Denzel Washingoton, jedan od malobrojnih crnih dobitnika najprestižnije filmske nagrade. Jer u 83 godine nagrade samo 4 posto glumačkih Oscara otišlo je u ruke Afroamerikanaca, a samo jedna žena dobila je redateljskog Oscara - Kathryn Bigelowza film 'Narednik James'. Prošle godine dodjela je upriličena bez ijednog crnog glumca u ulozi prezentera, zbog čega se pismom magazinu Times oglasio najzaposleniji holivudski glumac Samuel L. Jackson: 'Očito je da u cijelom Hollywoodu nema crnog glumca koji bi bio kadar čitati blesimetar.'

I dob glasača neki vide kao problem. Producenti filma 'Društvena mreža' smatraju da je njihova priča o Facebooku prošle godine izgubila utrku s 'Kraljevim govorom' upravo zato što su se stariji Akademijini glasači teško vezali za film rađen za internetsku generaciju. Jednako tako, vjeruje se da bi ove godine film Stephena Daldryja 'Ekstremno glasno i vrlo blizu' lako mogao pobijediti jer je prije svega namijenjen sredovječnim muškarcima.

Ni ova godina, očito je, neće donijeti promjenu: svi nominirani redatelji i producenti bijeli su muškarci. U kategoriji epizodne ženske uloge pojavljuje se jedna afroamerička glumica: Octavia Spencer iz filma 'Kućne pomoćnice'.

Akademija je osnovana 1927. s ciljem da unaprijedi razvoj filmske industrije. Nagrada Oscar je prvi put dodijeljena 1929. Počeci su bili skromni i idealistični, a danas je slika posve druga. Akademija sama posjeduje imetak koji se mjeri u stotinama milijuna dolara, a broj članova neprekidno je rastao - posebice između 1990. i 2000, kada je povećan za 800 novih. Upravo zbog te eksplozije članstva od 2004. godine prijem novih članova ograničen je na najviše 30 godišnje. Pritom su tri načina da postanete kandidat: ako dobijete nominaciju za nagradu, preporuku i poziv dva ugledna člana pojedinog sektora ili ako kandidaturu odobri Odbor za članstvo.

Glumci, naprimjer, moraju imati tri zapažene uloge da bi došli u obzir za članstvo, a producentima treba dva samostalno producirana filma. Takvi kriteriji favoriziraju ljude s više iskustva. 'Ako Akademija neprekidno stari, to je zato što vam treba pet godina vrhunskog iskustva da biste uopće došli u obzir', objašnjava Joe Letteri, četverostruki oskarovac u kategoriji vizualnih efekata.

Sporo i oprezno, ali posljednjih godina središnja američka filmska institucija ipak čini svjesne napore da se prilagodi vremenu globalizacije. Prije tri godine u članstvo je pozvan Indijac Resul Pookutty, koji je dobio Oscara za tonski miks filma 'Milijunaš s ulice'. Zahvaljujući fantastičnoj profesionalnoj razini obavljenog posla, ali i emotivnom govoru na dodjeli nagrade, Akademijin odbor odlučio je uputiti mu poziv za članstvo. 'Kada sam dobio pozivno pismo, doslovno sam vrištao u studiju', priča Pookutty, koji živi i radi u Indiji. 'To je značilo više od časti. Činilo mi se to kao priznanje svim mojim kolegama u Indiji.'