Peter Jackson u filmu 'Hobit: Neočekivano putovanje' vodi publiku na još jedno putovanje Međuzemljem. Iako je priča u 'Hobitu' slična 'Gospodaru prstenova' (lik napušta Shire da bi putovao drugdje), Jackson ne misli da mu je to predstavljalo problem. 'Puno sličnosti već je ugrađeno u Tolkienove knjige. Priča počinje u doslovce istoj rupi Hobita kao i 'Gospodar prstenova', ali ovog puta 60 godina ranije s Frodovim

rođakom, Bilbom. A očito je da i Rivendell ista stanica na putu, tako da je struktura slična. No, najviše sam uživao u drugačijem tonu, koji je puno zabavniji i duhovitiji.Napokon, 'Hobit ' je napisan više za djecu, dok trilogija ima ugrađenu neku vrstu apokaliptične tame', kazao je redatelj kritičaru Huffington Posta.

Film prati mladog Bilba Bagginsa koji uz pomoć Gandalfa Sivog i čak trinaestorice patuljaka mora pronaći izgubljeno kraljevstvo Erebor, nad čijim zidinama bdije strašni zmaj Smaug, a na početku su planirana samo dva filma.

Jackson objašnjava kako je došlo do odluke da Hobit bude prvi film trilogije.
'Nisam htio da to budu tri filma koji nemaju svrhu. Htjeli smo formu i strukturu filma u kojem ste zadovoljni kad izađete iz kina. Morali smo dokazati da tri filma imaju smisla i to smo najprije morali dokazati sebi prije nego što smo počeli razgovore sa studijom. Kada smo prvi put došli na ideju, radili smo najprije na papiru. Pisanje treatmenta dovelo za tri filma dovelo je do restrukturiranja priča, pa smo shvatili da prvi film stvarno može biti samo Bilbov putovanje i njegov odnos s Thorinom. U vrijeme kada prvi film završava, on je drugačiji Hobit od onog koji je putovanje počeo. Prvi se film temelji više na Bilbovom emocionalnom putovanju i na tomu je organiziran prvi film. I tako će biti isto i sa sljedeća dva, oni će imati svoju unutrašnju strukturu.'

Budući da je i u 'Gospodaru prstenova' morao izbaciti puno scena, je li i sada morao raditi ustupke i izostaviti ono što je važno?
'Kad smo shvatili da razgovaramo o ideji proširimo priču na tri filma, znali smo da imamo puno dobrog materijala. Pogotovo stvari koje je Tolkien stavio u dodacima romana 'Povratak kralja'. Taj materijal nije stao u scenariji, ali smo zaključili: 'Mi bismo mogli snimiti neke od tih materijala i napraviti tri filma.' Bila je važna i spoznaja da se nikada više nećemo ponovno vratiti u Međuzemlje. Jednostavno mislim da ne postoji bilo kakva mogućnost da se snime još neki filmovi o Međuzemlju, a to ne bi dopustili ni Tolkienovi nasljednici. Tako smo zaključili da više nikad nećemo imate priliku ako sada ne snimimo ovaj materijal', kaže Jackson i tumači odnos s Tolkienovom zakladom.

'Tolkien je objavio 'Hobita' i 'Gospodar prstenova' i prodao kasnih šezdesetih filmska prava. Bio je, dakle, miran što se tiče ideje da se filmovi snime. Nakon njegove smrti ranih sedamdesetih, njegov je sin Christopher naknadno objavio puno drugog materijala. 'Silmarillion'je objavljen nakon Tolkienove smrti i puno drugih nedovršenih naslova i drugih priča iz Međuzemlja. Christopher je napravio karijeru od montaže očevih bilješki koje je tiskao kao nove knjige. Sva prava na tim knjigama sada su u vlasništvu Tolkienove zaklade. Oni nikada neće prodati filmska prava za te knjige, pa sada nije pitanje treba li ili ne treba snimati dalje, nego je riječ o tomu da prava na Tolkienove knjige ne postoje.'

Misli li da bi Tolkien bio sretan s filmovima je snimio? 'Razmišljao sam o tome. Mislim da bi bilo dobro i loše. Mislim da bi ga neke stvari oduševile, misli da bi volio epsku dimenziju, scene borbi koje je napisao sa strašću i stupnjem spektakularnosti. Mislim i da bi bio zapanjen tehnologijom. Ne znam bi li se složio s montažom i castom, ali vjerujem da bi bio sretan s izborom Iana McKellena. Naime, neki način McKellen predstavlja Tolkiena u njegovim pričama. Jer, kada smo radili 'Gospodara prstenova', razgovarali smo o Gandalfovu glasu i ponašanju. Slušali smo audio snimke Tolkienovih čitanja ulomaka iz 'Gospodara prstenova', gledali BBC-jeve intervjue s njim i Ian je svoju interpretaciju temeljio na imitiranju Tolkiena. On doslovno temelji Gandalfa na Tolkienu, koristi iste govorne obrasce i njegovo ponašanje. Tolkien bi se prepoznao u lanovoj izvedbi.'

Žestoko i brani odluku da snimi film u formu 42 sličice te kaže da mu to zamjeraju samo stara gunđala dok je mlađoj publici to kul. Zbog njih je i riskirao s tim formatom.
'Svi smo odrasli na filmovima sa 24 frejma. To nije ni dobra stvar ni loša stvar - jednostavno je drugačije. A sve one mlađe od 20 godina to ne zanima. Za mene je važna činjenica da mlađa publika to prihvaća, samo par konzervativaca prigovora. Mlađa publika misli da je to kul, a to je ekipa koju moramo natjerati da se makne od svojih iPada i vrati se u kino. Ako tehnologija napreduje, zašto bi smo mi kao industrija rekli da smo postigli savršenstvo 1927. godine? O čemu govorimo? O sljedećih 100 godina? Sljedećih 200 godina? Takvi bi filmovi trebali biti? Ne bismo to trebali raditi, nego se zabrinuti zbog nestajanja publike i činjenice da djeca više nisu kao uzbuđena zbog odlaska u kino kao kad smo mi bili mladi. Kako ćemo kino učiniti za njih uzbudljivijim? Tako da ponovno vratimo to iskustvo uzbuđenja.'

Kritičar prigovaraju da je ta tehnika doprinijela da set izgleda previše realno. 'Moja omiljena fantazija izgleda realna, ne pokušavam napraviti nadrealni fantastični film, ne pokušavam napraviti nešto što izgleda kao san. Želim da se ljudi osjećaju kao da doista idu u Međuzemlje. Kao redatelj koristim puno širokokutnih leća i kameru u pokretu. Tako režiram, ali istodobno mislim da to pomaže ljudima da se uđu u film. To pomaže ljudima da postanu dio priče jer je kamera gotovo kao lik u filmu. Osjećate priču kroz pokret kamere. Za mene su 3D i 48 frejma samo dodatni alati kojim pojačavam to iskustvo. Oduvijek sam se trudio da moje fantazije izgledaju stvarno.'