'Glee' je kriv za sve. Rasplesani i raspjevani kvazitinejdžeri prodali su brodvejski show tune koncept popularnoj kulturi na najbezobraznije efektan način, uspjevši ne samo kao televizijski fenomen ovjenčan rekordnim brojem nagrada, već i kao rekorder glazbenih top ljestvica, ukrstivši rogove s bogovima popa samima – Beatlesima – čiji su Hot 100 rekord potukli sa stilom; čupavcima su trebale 22 godine da nagomilaju hitove na Billboardu, od čega su najveći broj njih na listu ugurali nakon 1996., 26 godina nakon raspada, dok je postava serije 'Glee' prešišala njihov rekord u razdoblju od svega jedne godine, četiri mjeseca i dva tjedna.

Recept je bio jednostavan, ali očito iznimno učinkovit – svaki tjedan, hit jedan, ravno u online prodavaonice mp3-ca, kako bi klinci mogli napuniti svoje mobilne uređaje karaoke verzijama svojih omiljenih likova pa trčati tijekom velikih odmora po školskim hodnicima s iPhonima pretvorenima u starinske tranzistore.

Recept koji je sada preuzeo i serijal 'Playboy Club', trenutno u 'hibernaciji' jer je NBC raskinuo ugovor nakon svega triju emitiranih epizoda pa projekt traži novi dom za dovršenje sezone. Ova saga o noćnom klubu popularnog muškog magazina posegnula je za modelom 'Gleeja' pa je svakog tjedna, nekoliko dana uoči prikazivanja nove epizode, na iTunes lansirala po jednu udarnu pjesmu iz svog arsenala. Model koji producenti zovu 'sinergijom očiju i ušiju'.

'Glee' je možda dežurni krivac, ali nije prva domina koja je krenula stvarati novi kulturni i gospodarski efekt. Televizija već neko vrijeme opako dominira diktiranjem glazbenih ukusa, a pri tome ne mislimo na MTV i VH1, već na natjecateljske showove, karaoke i slične reality proizvode  Simona, Fullera i Cowella, koji su svojim raznoraznim 'talentima' zauvijek izmijenili profile globalnih top ljestvica i playliste mnogih mp3 gedžeta.

No potom su u ofenzivu krenule i televizijske serije, koje su u posljednjih nekoliko godina, koristeći recept manjeg rizika zbog nižih ulaganja i megalomanskih instant-očekivanja box officea, uspjele razviti formulu zrelijih i inteligentnijih minutaža, tj. popunile tzv. 'elitni sadržaj' na mjestu koje je ostalo šuplje potpunom transformacijom Hollywooda u infantilnost i spektakl. Istim tim procesom, polako ali sigurno, televizija je preuzela i primat na terenu soundtracka – ono što nam je nekada prodavala američka filmska mašina, s kultnim glazbenim kulisama 'Trainspottinga' ili 'Paklenog šunda', zarobljenih na CD-u odmah nakon premijere, to nam sada (u posve novom ruhu, ali s istim gardom) prodaju 'Trava' ('Weeds'), 'Svita' ('Enturage'), 'True Blood', 'Flight of the Conchords' ili 'Glee', naravno, da nabrojimo samo neke očitije primjere.

Tko bi, da nema ovih serijala, ikada čuo za Malvinu Reynolds ili Jacea Everetta, imena koja ne samo da prodaju nove mp3 soundtracke, već i podižu preglede videa na YouTubeu za nekoliko stotina tisuća?

Usred svega toga, 'Glee' se danas samostalno titulira kao najzaslužniji za propagiranje i dodatnu prodaju glazbe sedamdesetih i osamdesetih kod mladih koji inače nikad ne bi pokazali niti interes, niti trud za grebanje ispod površine Lady Gage i Black Eyed Peas, kombinacijom upravo takvih suvremenih hitmejkera s klasicima i kuruzom iz zbirke ploča njihovih roditelja, u jednom mahu i unutar jedne, zajedničke formule, smještene između početne i završne špice.

Ove godine, 'Carstvo poroka' ('Boardwalk Empire'), 'Pan Am' i spomenuti 'Playboy Club' nastavljaju stupama 'Gleeja', ali u rikverc – sedamdesete i osamdesete prepuštene su junacima (izmišljene) srednje škole Williama McKinleyja, dok se 'Playboy Club' i 'Pan Am' orijentiraju na jazz i rock pedesetih i šezdesetih, a 'Carstvo poroka' gazi još dublje u prošlost, otvarajući škrinju glazbenog blaga zaboravljenog već s dolaskom Drugog svjetskog rata.

Upravo ova tri serijala trenutno su najveći korisnici glazbe na američkoj televiziji 2011. godine!

'Playboy Club' ne samo da je kopao po izvornim snimkama iz, recimo, Staxovog kataloga, već zapošljava novije izvođače da 'glijevski' obrade skrivene bisere i svima znane evergreene u modernijem ruhu, baš kao što to nerijetko čine 'Carstvo poroka' i 'American Dreams' (NBC-jev dramedy koji se prikazivao od 2002. do 2005).

Recept spajanja popularnog i opskurnog, jazza i bluesa, popa i rocka, donio je u 'Playboy Club' sve od 'Walk Like A Man' (Four Seasons) preko 'The Lady Is a Tramp' (Rodgers & Hart) i 'Moon River' (Henry Mancini & Johnny Mercer) do 'Mary's Blues' (John Coltrane) i 'You Better Stop' (Sonny Rhodes). Raphael Saadiq je postao Sam Cooke Javier Colon je Ray Charles, a u jednoj od budućih epizoda trebao bi se pojaviti i Bruno Mars, iako ne znamo kao tko. Očekuje se i raspodjela uloga za Rat Pack, Jamesa Browna i Royja Orbisona, ako serija ponovo oživi.

'Pan Am', drama o stjuardesama iz šezdesetih s Christinom Ricci u jednoj od glavnih uloga, okrenula se svemu od kataloga Sergea Gainsbourga do 'Love Must Be Catchin On' u izvedbi Julie London i 'Mack The Knife' kako ga interpretira kurdsko-švedski hitmejker Darin, a u planu je i jedna cijela epizoda postavljena od početka do kraja kao stopostotni mjuzikl.

U 'Carstvu poroka', odličnom seciranju rađanja američkog carstva kroz beskrajnu korupciju prohibicijskih godina SAD-a, 'anti-folkerica' Regina Spektor već se pojavila kao pokojna glumica i pjevačica Fanny Brice, a glumica Kathy Brier pjevala je hitove Sophie Tucker.

Usto, ova Scorsesejeva serija kopa po naslijeđu koje nitko nije izvodio zadnjih 90 godina, čineći sretnim Sony, Universal i EMI koji sišu prastari katalog poput polja naftnih bušotina, ali vesele se i producenti serije, budući da je dobar dio traženog repertoara u domeni oslobođenoj autorskog prava. No, kada i treba platiti, nije problem pa oni ponosno kažu: 'Licencirali smo vjerojatno više glazbe s orguljama nego itko u povijesti.'