Putokazi su na sceni prisutni već punih 25 godina i iza sebe imaju 13 albuma i čak 18 prvih nagrada na raznim festivalima i natjecanjima. Njihov najnoviji album 'Mjesec' ugodno je iznenadio mnoge. Kako samim pjesmama, tako i vrhunskom produkcijom te suradnicima na albumu. Miranda Đaković otkriva za tportal što je to u Putokazima zbog čega traju već 25 godina.

Putokazi su na sceni već punih 25 godina. Odakle uopće ta ideja da sa ženskim zborom pokušavate postići isto što i jedan prosječan pop bend?

Krenuli smo 1984. kao zbor, ali putem smo se transformirali u žensku vokalnu skupinu. Netko tko traje 25 godina teško može biti prosječan u bilo čemu. A kako smo ispitivali različita područja glazbenog izraza i imali mijene u radu, logično je bilo uploviti u te vode na način pop banda.

Odakle ta ljubav prema zbornom pjevanju?

Glas je izniman instrument, a tek višeglasna izvedba jest vrhunski doživljaj i više od toga! Uostalom, oduvijek je u povijesti pop glazbe bilo višeglasnih skupina.

Iza vas je 13 nosača zvuka, čak 18 prvih nagrada na raznim festivalima, Nagrada grada Rijeke, Porini. Postoji li neki zadani cilj koji želite ostvariti s Putokazima ili jednostavno samo uživate u glazbi koju s njima stvarate?

Putokazi kontinuirano pomiču granice glazbe, koketirajući posljednjih nekoliko godina sa znanstvenom fantastikom, elektronikom i glazbenim izričajem u skladu sa trendovima, ali opet izvan trendova. Na koji način određujete kakva će se glazba stvarati i s kime ćete surađivati?

Ne vodi nas racionalni pristup u glazbi, nego slijedimo svoje instinkte, pa ako će nekome naša glazba djelovati kao znanstvena fantastika, to je slušateljevo pravo. Imamo svoj krug suradnika, od Elvisa Stanića ('Zemlja, Nova Zemlja'), Duška Rapoteca-Utea ('Androida') te Iztoka Turka (posljednji CD 'Mjesec'). Uvijek radimo tako da glazba i koncept naših albuma, pa tako i posljednjeg, nemaju nikakvih vremenskih i prostornih ograničenja.

Na jednom od vaših posljednjih spotova 'Output' surađivali ste s japanskim animatorima koji su stvorili fantastičan spot za vašu novu pjesmu. Odakle suradnja s japanskim studijem za animaciju?

Ljudi sličnih senzibiliteta i ukusa nađu se bez obzira na kojem su dijelu planete. Globalno smo povezani pa, eto, nije bilo jako teško. Hitoshi Akayama i Katsuyuki Kamei, animatori s tokijskog sveučilišta Tamagawa, čuli su MP3 skladbe 'Output' i dali suglasnost za korištenje njihove svjetski nagrađene 3D animacije. To je, svakako, kompliment našoj glazbi.

Na 'Androidi' smo imali jednu njegovu glazbenu temu. Zatim nas je Iztok pozvao za gostovanje u pjesmi 'Mama Leone' na albumu Laibacha, potom na tri pjesme za album elektroničke grupe Rotor. Suradnja je bila kreativna i poticajna i razvila se, eto, i dalje. Unutar okvira suvremene elektronike još dublje istražujemo plesne vode pop glazbe, dakako u smjeru koji vodi korak dalje! Najviše nas veseli glazbeno putovanje koje traži hrabrost, stav i čini pomake. Stvorili smo gotovo konceptualni album. Novi album istražuje ono nesvjesno u nama, onaj nepristupačan prostor crnog mjeseca, koji ne možemo potisnuti. Ono što nam je očima nevidljivo i riječima neizrecivo. Posvetili smo se tome da bismo upoznali sebe i naučili slušati svoju tišinu. 'Mjesec' je album iza kojeg stojimo i ne dvojimo da će naša glazbena iskrenost i ovoga puta biti prepoznata.

Kontinuirano, od samih početaka, kroz svoj rad provlačite autohtonu hrvatsku glazbu. Je li to neki vaš imperativ ili se to jednostavno dogodilo pa nikako da se od toga odmaknete?

U doba sveopćeg upoznavanja i globalnih povezivanja za očekivati je da ćemo međusobno otkrivati jedni drugima lokalne vrijednosti, a etno bogatstvo našeg područja je tako raznoliko da bi bio grijeh ne ponuditi ga slušateljima izvan lokalnih okvira. Jednom nogom u onome što se danas naziva world music, činit ćemo to i dalje… To smo mi.

Jeste li ikada gostovali na festivalima world music glazbe i, ako jeste, kako ste bili primljeni, budući da je vaše korištenje etno glazbe prilično karakteristično?

Pripadamo glazbenom krugu čiji su uradci plod univerzalne vrijednosti i kulture i koji hrvatski etno promišlja kao vrijedan proizvod koji treba predstaviti svijetu. Tako nam je iznimna čast bila predstaviti hrvatsku etno glazbu na EXPO-u, u Japanu 2005, ili kada je 1997. naš CD 'Zemlja' na natječaju Radio France Internationala izabran u finale, među sedam najboljih od 150 glazbenih projekata srednje Europe.

Gostovali ste u više navrata u inozemstvu. Kakvi su komentari stranaca na vašu glazbu i je li bilo nekih ozbiljnijih ponuda za suradnju ili gostovanja?

U pravilu uvijek ponovno dolazimo u zemlju u kojoj smo gostovali, što je jasan znak dobre prihvaćenosti. A ponekad i ne treba učiniti puno koraka izvan granice. Već inozemni gosti na našoj obali, na našim koncertima, iznenađeno komentiraju nastupe i nastoje doći do svih naših projekata.

U Sava centru kao gosti na koncertu Rade Šerbedžije ili u Sterijinom pozorju u Novom Sadu reakcije publike su premašile sva naša očekivanja. Česti smo gosti Sarajeva, tamo imamo svoje trajne pratitelje još od prijeratnih vremena. U Skoplju smo koncertirali više puta. Ime Putokazi, čini se, postao je brend u regiji.

Koga smatrate vašim najvećim konkurentom u glazbi koju stvarate?

Glazbu ne doživljavamo konkurentski, ima prostora za svakoga. Svaki autorski izraz ima neki svoj identitet, na svoj poseban, drukčiji način.

Kroz Putokaze je dosad prošlo nevjerojatnih 394 pjevačica i pjevača. Koji je prosječan vremenski rok koliko ostaju u Putokazima i zašto je toliko velika fluktuacija vokala unutar Putokaza?

Nerealno je očekivati da će itko 25 godina pjevati u Putokazima jer, za razliku od profesionalnih grupa koje žive od toga, Putokazi se bave glazbom iz ljubavi. No novi Putokazi nikada nisu nastajali u trenutku kada bi nestajalo ono otprije – uvijek su se ispreplitale stare i nove generacije. Kao što ni stari Putokazi ne nestaju kada nastaje nešto novo, već pridonose podizanju novog. Postali smo sinonim za energiju koja neprestano kruži, nigdje se ne gubi, a svakom novom generacijom urodi novim stvaralaštvom. Primjetan je uvijek vrh i zadnji puteljak, ali ispod njega se nalazi ogromna cesta koja je nastala tijekom svih godina trajanja.

Na što ste u 25-godišnjoj karijeri Putokaza najponosniji?

Biti dijelom Putokaza znači prepoznati kvalitetu glazbe i ideje i predati joj se, imati dušu i srce. Najveća je vrijednost što i nakon 25 godina postoje neki novi mladi ljudi koji žele svoju pojedinačnu energiju uključiti u tu zajedničku energiju, koja se zove Putokazi. To je znak da smo u 25 godina bili na dobrom putu.

Intervju je izvorno objavljen u listu Novosti.