Operna pjevačica Sandra Bagarić trenutno kopa po arhivu hrvatskih skladatelja (Zajc, Gotovac, Hatze, Prebanda...) te se priprema za ulazak u studio i snimanje djela hrvatske vokalne lirike, kako kaže, nešto za njezinu glasovnu higijenu. Osim toga, radi na mjuziklu 'Byron', koji je na premijernom repertoaru Kazališta Komedija, sprema turneju s tamburaškim orkestrom u Americi i Kanadi krajem godine te u Komediji igra 'Jaltu'...

Iza vas je 20 godina karijere. Koju ocjenu si dajete i što biste mijenjali da možete?
Proletjelo je dvadeset godina uz pjesmu i pratnju mog supruga... Cifra mi zvuči nevjerojatna, tek kroz klince vidim prolaznost vremena. Ne bih se ocjenjivala, prepustit ću to publici, samo mogu za sebe reći da sam promišljeni improvizator, umjetnik koji sve bazira na instinktima, a intuicija je moj najveći saveznik, brzina ponekad vrlina, katkad i mana. Nisam karijerist, ali znam iskoristiti priliku i sve što u životu radim jest nastojim razveseliti sebe i uveseliti druge.

Što ste važno naučili tijekom karijere?
Ne možete se svima dopasti; naučila sam razlikovati konstruktivnu kritiku od zlonamjerne, zajedljive, ljubomorne, patološke... Naučila sam biti svoja, osluškivati potrebe tržišta, prilagoditi svoju profesiju sadašnjoj publici i omogućiti si da radim posao koji volim i da od njega mogu živjeti.

Svaka operna pjevačica sanja o velikim svjetskim scenama - Scali, Mettu. Jesu li se ispunili vaši snovi ili ima još onih na čekanju?
Gdje god da pjevam, ja sam Sandra Bagarić, a davno sam shvatila da je bolje biti glavni u svom selu, nego izgubiti se i biti dijelom velegrada, velike scene. Izabrala sam žanr koji opisuje moj stil života, a to je opereta - prpošna, vedra, melodramatična, 'hepičasta'. Sve svoje snove sam ostvarila i vjerujem u onu 'manje je više'.

Vaš život izgleda glamurozno, a je li uvijek tako? Koje su mane vašeg posla?
Iskreno mislim da na bilo kojoj hrvatskoj sceni nema glamura i da su to jadni pokušaji kopiranja svjetskih crvenih tepiha. Možda imam koju haljinu i cipelice više od 'obične' žene, ali to je moja radna uniforma. Čak sam uspjela od mana u mom poslu napraviti vrline pa sam se tako uvjerila da me sve to zabavlja, što je skoro pa istina.

Kakvo vam je iskustvo donijelo sudjelovanje u showu 'Tvoje lice zvuči poznato'?
Upoznala sam neke nove muzičke žanrove, otkrila svoje glumačko-imitatorske kapacitete, uživala u kreativnim trenucima stvaranja s kolegama, beskrajno se zabavljala, što se moglo i primijetiti na ekranu.

Izjavili ste kako ženi nije lako biti majka, i domaćica, i spremačica, i primadona, i dobra snaha. Kako vi uspijevate izbalansirati sve to?
Od dana do dana, ponekad s lakoćom, a ponekad pucam po šavovima. 'Ružičaste naočale' rješavaju problem, ali i bilo bi dosadno da je idila svakodnevna jer kroz probleme i njihova rješavanja spoznajemo sebe i svoju snagu, a volim svoju obitelj sa svim njenim vrlinama i manama.

Kako najradije provodite vrijeme sa svojom obitelji?
Inzistiram da smo za ručkom svi na okupu i za stolom, obožavam i šetnje prirodom, a dečki malo manje, njima je draže biti za kompjutorom, televizorom... Uživam u zajedničkim vožnjama biciklom i presretna sam kad se svi uvalimo u naš krevet, krmeljavi, dečki onako sneni i mazni, i planiramo kako provesti nedjelju. I da, naravno, tu je i naš pas Čupko.

Što žena treba i nikako ne smije učiniti da dobije muškarca kojeg želi?
Žene biraju... Kad žena napadne svoj plijen, rijetki uspiju pobjeći, a sve ovisi ima li ženka nakanu samo izmrcvariti mužjaka ili ga uzeti kao rasplodno sredstvo jer, eto, zov hormona je rekao svoje, a naravno da je to pitanje i njezine intuicije da prepozna onog malo vjernijeg od nevjernog mužjaka. Ne zaboravite - dolaze nove, mlađe ženke. Poželite svom mužjaku da je njezina nakana da ga samo malo izmrcvari... On se, jadničak, neće previše opirati. Naravno, moj mužjak nije u opisanom. (smijeh)

Sandra je s Darkom u skladnom braku preko dvadeset godina

Vaš brak mnogi smatraju idealnim. Postoje li savršen brak i savršena veza?
Zaista smo u braku preko dvadesetak godina, a ako tome dodamo beneficije, odnosno to da i radimo zajedno te putujemo i nikada nismo razdvojeni više od nekoliko sati dnevno, imam osjećaj da smo sto godina zajedno, a još uvijek uspijemo jedno drugo iznenaditi, zadiviti, nasmijati te smo jedno drugom podrška, konstruktivna kritika, savjetnik... Daleko smo od savršenstva, ali imamo povijest, uživamo zajedno koračajući, ponekad plivamo, pomalo letimo, ali još uvijek smo čvrsto na zemlji, sa svim ovozemaljskim iskušenjima, i veselim se našoj budućnosti.

Zašto ljudi danas brže i lakše odustaju od odnosa?
Zato što su previše koncentrirani na sebe ili jednostavno nisu imali sreće sresti ili prepoznati onog pravog/onu pravu.

Što je najbolje u godinama u kojima ste sada?
Ostvarena sam na svim poljima, nemam potrebu fascinirati nikoga, vraćam se sebi, svojim hobijima, dovoljno sam mlada, a dovoljno zrela - mislim da sam sada u najboljim godinama.

Je li seks bolji u 40-ima ili je bio u 30-ima?
U četrdesetima sam zahtjevnija.

Marite li danas više ili manje za fizički izgled nego kad ste bili mladi?
U mladosti sam si nalazila stotine mana, danas volim sve svoje mane, dapače prezentiram ih vrlo uspješno kao vrline, što publika prihvaća. Mislim da su mi majka priroda i majka Lidija darovale dobru i, što je još važnije, kvalitetnu ambalažu, otpornu na sve vremenske prilike i neprilike. (smijeh) Sretna sam u svom tijelu.