Nakon premijere u Puli moći ćete ga ekskluziivno pogledati u MAXtv Videoteci od 25. srpnja u 00:01 do 27. srpnja u 23:59 sati.

'Slučajni prolaznik' prvi je dugometražni igrani film koji ste sami režirali, nakon niza produciranja tuđih filmova – odakle odluka da sjednete u redateljski stolac i kakvo je to bilo iskustvo?

Iskustvo nije ništa što do sada nisam poznavao, jer imao sam sreću da sam imao suradnike koji su neizmjerno željeli raditi na ovom projektu. Tako da se sve doima vrlo lako, bez uobičajenog stresa koji poznajemo kod rada na igranom filmu.

Osim toga, 'Slučajni prolaznik' je i prvi dugometražni 3D film u hrvatskoj filmskoj povijesti. Jeste li krenuli od ideje da snimite 3D film ili ste tijekom rada na njemu shvatili da bi on trebao biti u 3D-u?

Moje mišljenje da će u vrlo skoroj budućnosti svi filmovi biti u 3D tehnologiji, a Alka film poznata je po uvođenju novih tehnologija u film.

Zašto uopće jest u 3D-u? Postoji li sadržajno opravdanje za 3D, ili drugim riječima, film je drama, obično takvu tehniku očekujemo od akcije, horora ili sličnog žanra... Ukratko, kako to da će prvi hrvatski 3D film biti karakterna drama, a ne neki 'hrvatski Avatar'?

Teško da će Hrvatska ikada proizvesti film kao što je 'Avatar'. Mi smo htjeli ispitati 3D tehnologiju i ona se jako dobro uklopila u film. Sadržajno je filmu dala novu dimenziju, dokumentarizam i uvjerljivost prizora.

S 'Josefom' ste pokazali da je moguće snimati dobre stvari u nezavisnoj produkciji i za relativno malo novca. Smatrate li da će se mnogi ohrabriti i slijediti vaš primjer i postoji li šansa za procvat domaće indie produkcije koji se, primjerice, već neko vrijeme odvija u susjednoj nam Srbiji?

Proces stvaranja nezavisnog filma se pokrenuo, tako da on više nikada neće biti zaustavljen. Bez obzira na to koliko bilo omalovažavanja i pokušaja financijskog ignoriranja igranog filma.

Regionalne koprodukcije i tzv. panjugoslovenski projekti za prodaju 'u regiji' i dijaspori već su neko vrijeme alfa i omega domaće filmske produkcije. Što mislite o takvom modelu poslovanja i u konačnici prilagodbi scenarija situaciji na terenu ('Parada' kao posljednji u nizu primjera)?

Ne radim filmove zato što bih trebao za njih dobiti nekakav novca, nego zato što me interesiraju određene teme. Da imam temu koja bi povezala neke dijelove bivše Jugoslavije, sigurno bih tražio koprodukciju i ako se za to ukaže prilika, mislim da ću to uraditi. Suradnje u kulturi nikada dosta. A posebice kultura koja ne treba prevoditelje. Tako je snimatelj filma 'Slučajni prolaznik' direktor fotografije iz Beograda Miodrag Trajković. Isto tako, kod nas vrlo često glume glumci iz raznih dijelova bivše Jugoslavije.

Unatoč sjajnim reakcijama u Puli,' Josef' je, kao i većina hrvatskih filmova, imao dosta slab uspjeh u kinima. Postoji li način da se gledatelji vrate u kina na domaći repertoar, a da nije riječ o 'Larinom izboru'?

'Larin izbor' je hrvatski film, njega gledaju hrvatski gledatelji, a igra u hrvatskim kinima. Ima pravo na publiku kao i svi ostali filmovi. Dovođenje publike u kina je puno složeniji problem nego što na prvi pogled izgleda. Tema koja zaslužuje veliku raspravu, tako da ovdje ne bih ulazio u šire razmatranje tog problema, posebno kada je riječ o nezavisnom filmu. Njega je teško snimiti, a kamoli ulagati u distribuciju i reklamu.

Može li se od filma u Hrvatskoj zaraditi?

Hrvatska je premalo tržište i nezavisni film je osuđen na djelomičnu državnu subvenciju.

Što očekujete od 'Slučajnog prolaznika', nakon premijere u Puli?

Da se ljudima svidi i da ih potakne na razmišljanje o temi filma.