Kosovska je kinematografija relativna nepoznanica, ali pokazala se kao vrlo ugodno iznenađenje
Vjerojatno najveća atrakcija ovogodišnjeg natjecateljskog programa Sarajevo film festivala film je redatelja s Kosova, veterana Ise Qosje, 'Tri prozora i vješanje', potresno svjedočanstvo o položaju žena u tradicionalnom društvu u kojemu ono što se smatra ponosom nadjačava razum. Anonimnim priznanjem u novinama da je bila silovana tijekom ratnih zbivanja zajedno s još tri suseljanke osnovnoškolska učiteljica uznemiri duhove u cijelome selu, nespremnome suočiti se s tragičnom istinom. Tvrdoglavi seoski poglavar neće ni da čuje za mogućnost da se tako nešto uistinu dogodilo jer, kako se vjeruje u njihovom kraju, silovanje je strašna sramota, ali za žrtve koje su time osramotile svoje obitelji.
Strogo čuvanu tajnu, kojom se štiti 'dignitet' zajednice, izbrbljala je samohrana majka čiji se muž već godinama ne vraća s bojišta, idealna meta da je se proglasi nevjerodostojnim izvorom, lažljivicom koju pod hitno treba izopćiti iz sela. Tvrdi patrijarhalni i mizogini svjetonazor izbija iz skoro svakog kadra, no redatelj Qosja ne krije svoje otrovne žalce usmjerene prema sredini koja ne nudi mogućnost promjene i emancipacije žena. Osnaženu ženu treba što prije 'staviti na svoje mjesto', a o njenoj sudbini na koncu će ipak odlučiti muž.
Gotovo idiličnim kosovskim pejzažima Qosja suprotstavlja ljude škrte na riječima i izražavanju emocija koji pucaju po šavovima čim se malo zagrebe ispod površine. 'Tri prozora i vješanje' više je nego solidna drama kojoj bi, doduše, dobro došla još koja ruka peglanja scenarija i rada s dijelom glumačke ekipe, što se nikako ne bi moglo reći za odličnu glavnu glumicu Irenu Cahani. Unatoč pokojoj mani, riječ je o uistinu ugodnom filmskom iznenađenju s Kosova, a redatelj Qosja stari je znanac SFF-a na kojemu je prije devet godina osvojio specijalnu nagradu žirija za film 'Kukumi'.
U popratnom programu gledali smo još jedan sjajan film vjerojatno najcjenjenijeg turskog redatelja današnjice, Nurija Bilgea Ceylana, 'Zimski san', koji s 'Tri prozora i vješanjem' povezuje tematiziranje, između ostalog, prirode, tradicije i ponosa. Ceylanov je film veličanstvena studija ljudske psihologije i međusobnih odnosa, osobito unutar tročlane obitelji, koju čine brat, njegova supruga i bratova sestra. Oni su bogati nasljednici nekretnina u turskoj turističkoj atrakciji Kapadokiji te vode i obiteljski hotel, a zimi, kad s prvim snijegom i posljednji turisti odu, obuzimaju ih egzistencijalistički strahovi te autorefleksija dovodi do 'totalnog rata'. U nekim drugim rukama ovaj je materijal mogao postati pravi slasher horor (u Ceylanovu filmu, naravno, nema mrtvih), zahvaljujući radnji zgusnutoj u izoliran ambijent i međusobno zavađenim likovima, ili skliznuti u patetiku kakve sapunice, no turski je redatelj vrhunski majstor kompleksnih dramskih zapleta i dinamičnih dijaloga koji otkrivaju mračne kutke ljudske psihe, pa ni ovoga puta nije omanuo.
U natjecateljskom je programu, inače, prikazan i dokumentarni film 'Mitch - dnevnik jednog šizofrenika' Damira Čučića, čije je prikazivanje na ZagrebDoxu spriječila bolnica u Rabu u kojoj je film snimljen. Dan je završio ukrajinskim filmom 'Pleme' Myroslava Slaboshpytskiya, pobjednikom ovogodišnjeg Motovun film festivala.