Treći nastavak romantične sage 'Prije svitanja', indie hita iz devedesetih koji je nakon drugog dijela 'Prije sumraka' dogurao i do trilogije, došao je u hrvatska kina pod nazivom 'Prije ponoći'.

‘Prvi smo sastanak imali 2010.’, priča Julie o počecima razvoja trećeg filma pa nastavlja:

‘Ali većina scenarija napisana je u Grčkoj. Posjetili smo sve lokacije, razgledavali ih i zatim napisali scenarij s tim lokacijama na umu.’

Kako su prva dva nastavka prošla u Francuskoj?

‘Prije svitanja’ uopće nisu gledali u Francuskoj. ‘Prije sumraka’ im se svidio. Ali ne, ‘Svitanje’ nisu gledali. Bili su ljuti na mene jer sam napustila zemlju zbog Amerike – bila sam izdajnik! Bojkotirali su moj film! Ali sve se to strašno promijenilo otkada sam počela režirati svoje filmove, jer moji su filmovi odjednom postali popularni u Francuskoj. Oni koje režiram.

Jeste li kroz ovu trilogiju naučili nešto o ljubavi?

Ako propitkuješ neke stvari, ne znači nužno da ih i razumiješ. To je kao kad ljudi idu na psihoanalizu, nije im nužno bolje, ali sebe razumiju malo bolje.

Nakon tri zajednička filma, što možete reći o radu s Ethanom Hawkeom?

Volim Ethana. Mislim da je dobar momak. Kulturan je i obrazovan. Zanima ga kazalište.

Je li Celine, Vaš lik, potpuna fikcija, ili u njemu ima i vas?

Prije rada na novom nastavku ponovo sam pogledala ‘Prije svitanja’ i iznenadila se koliko je stvari koje sam zapisivala u dnevnik sa 18 godina završilo u njemu. Vrlo osobne stvari. Ne nužno o tome tko sam ja, već o osjećajima. Takve stvari. Više je riječ o esenciji, nego o tomu da sam ja Celine. Ali to je malo sjeme istine koje može izrasti u drvo fikcije. Korijen se uvijek nalazi u stvarnosti.

Koliko film odražava to što ste kroz godine odrasli?

Puno. Inače bismo i dalje pisali o 20-godišnjacima. To je dio nas, to ne možemo poreći. No to je i dio Ricka Linklatera), koji je od nas stariji deset godina. On je ovdje mudrac!

Kako se osjećate u četrdesetima?

Ne mislim na godine. Ne znam, ne mislim na takve stvari. Znam da puno glumica vjerojatno razmišlja o tome, ali ne i ja. Nije me briga – 40, 45, sve dok sam živa, dobro je. Umiranje je problem. Starenje baš i ne.

Jeste li kroz ove filmove došli do odgovora na pitanje zašto se ljudi zaljubljuju?

Ja uglavnom čitam znanstvene magazine, jer stvarno ne čitam magazine za žene. Čitam znanstvenu i povijesnu literaturu, više ne čitam ni fikciju. Pa znam da je posve jasno kako se radi o kemikalijama. Kemija... kombinacija stvari.

Ethan je rekao da je, kada Vas je prvi put upoznao, bio impresioniran time da ste kao jako mlada snimali s Godardom. Sjećate li se i dalje dobro tih dana?

Da, dobro se sjećam. On zna biti jako drag. Godard može biti jako dobar i jako zao čovjek. On je ogledalo osoba s kojima radi. Ako si potencijalna diva, tvoj će život pretvoriti u pakao. Ali kao 14-godišnjakinja, bila sam jako sretna na tom setu. Nije bilo jako komplicirano. Bio je jako dobar prema meni, više nego drag i zaštitnički. Bilo je jako lijepo raditi s njim. Divila sam mu se – bila sam fan Godarda već s devet godina!

Mislite li da je danas teško vrijeme za nezavisni film?

U Europi ima novca za snimanje filmova. Ali u Americi je jako teško. Filmove financiraju studiji, koji odlaze na festivale i kupuju ih – iako ih već posjeduju! Kako bi se pretvarali da su pronašli nezavisni film! Sve je to laž. I stvarno čudno. Sve je manje i manje istinski nezavisnih filmova.

Na čemu trenutačno radite?

Pišem pet scenarija u isto vrijeme. Zapravo, ne znam ni sama što radim.

Bavite li se i dalje glazbom?

Ne dovoljno! Nemam vremena. Imam dijete, sina od četiri godine.