Razloge za lobotomično iskustvo koje su nam sinoć u zagrebačkom klubu Boogaloo priuštile ikone američkog alternativnog rocka sa svojim 'kineskim zidom' sazdanim od šest pojačala možemo tražiti u lošem postavljanju razglasa (o kojemu je brigu vodio čiko nalik Mascisovom starijem bratu koji par puta umalo nije zaspao za miksetom). Možemo analizirati i jesu li Mascis i Lou Barlow uistinu morali iznijeti toliko teške artiljerije (četiri Marshalla i po jedan Hiwatt i Ampeg te hrpa pedala utišali su čak i bubnjara Murpha) s obzirom na format kluba u kojemu se sinoć okupilo ne više od 800 ljudi. Bilo kako bilo, sjajan nastup trojca kojem gitarska glazba snimljena u posljednjih 20 godina duguje otprilike koliko punk Stoogesima ili heavy metal Motorheadu, pojela je nekontrolirana jeka.

Šteta je tim veća što je Dinosaur Jr. prije par dana objavio jedan od najboljih albuma u svojoj 25 godina dugoj karijeri – pjesme s Farma publika je, zahvaljujući blagodatima interneta, već gotovo naučila napamet. Dinosauri su, nakon uvodne Lung, atmosferu namjeravali raspiriti upravo blokom novih stvari, koje bi vjerojatno razdrmale publiku da navikavanje na buku nije učinilo svoje. Tako su razbijačka I Want to Know i Barlowljeva Imagination Blind isparile u trčkaranju dijela publike zbog zadovoljavanja fiziološko-nikotinskih potreba.

Atmosferu su nešto popravile legendarne Been There All The Time i Little Fury Things, na koju su se nadovezale krasne nove Pieces i Plans, bogate melodičnim solažama među pojačalima skrivenog Mascisa. U revijalnom tonu službeni dio koncerta okončan je hitoidnim triptihom Feel the Pain/Freak Scene/Forget the Swan, razlomljen aktualnim singlom Over It, koji je Mascis šarmantno najavio komentarom (gotovo sebi u bradu): 'Imamo novi spot na YouTubeu.'

Navedena rečenica otprilike je i sve što su progovorili tijekom sat i 20 minuta dugog nastupa, a umjesto podilaženja publici rečenicama na kvazihrvatskom, sve češćim kod inozemnih izvođača, prostor između pjesama popunjavali su štimanjem i blesavim interludijima. Minimalna rasvjeta, karizmatična, ali rutinirana pojava (osobito Mascisa, nijansa čije kose podsjeća na čarobnjaka Gandalfa koji magiju prakticira kilometarskim solažama) i salve buke zapravo su sve što smo od ovog benda i tražili. A na bis smo još dobili i triptih iz rane faze – Kracked i Sludgefeast su podsjetile na rane dane nojzerskog pranja, dok je konačni smiješak na usne izmamio standardni 'zatvarač' Just Like Heaven.

Uz napomenu da predgrupu, 'mladi i perspektivni rock bend iz Koprivnice' Grim nismo stigli pogledati zbog krive informacije o početku koncerta, zaključit ćemo apelom domaćim promotorima da za svirke kultnih bendova koji su još uvijek u naponu snage ipak osiguraju adekvatan prostor. Sinoćnji nastup Dinosaur Jr. je tek vrh ledene sante koncerata kultnih bendova koje je uništilo nevješto rukovanje razglasom, a u sezoni kada se unutar par stotina kilometara svakodnevno održava neki glazbeni festival izdvojiti 170/190 kuna za jednoipolsatno svrdlanje mozga, ma koliko voljeli glazbu koju tu i tamo prepoznajete, ipak je malo previše.