Posljednja patrola' jedan je od najboljih filmova 2012. godine i općenito uradak kojemu je teško prigovoriti. Snimljen je omraženom tehnikom 'osobna kamera iz ruke' i lako je odmah odbaciti rad redatelja Davida Ayera, ali konačan rezultat dokazuje suprotno. Spomenuti, donekle 'dokumentarni' stil posljednjih godina populariziran je uglavnom očajnim hororima, stoga je ugodno vidjeti kako se koristi u filmu s izvrsnim scenarijem. Zapravo, problem ne leži u tehnici snimanja, već u nepotrebnom objašnjavanju kako neki likovi imaju kameru. Drugim riječima, Ayer takve snimke često isprepliće sa standardnim filmskim kadrovima te zajedno izvrsno funkcioniraju do tolike mjere da nam njihova 'realnost' ne predstavlja opterećenje i uistinu nam kontinuirano podsjećanje na postojanje kamere u ruci lika nije potrebno. Na sreću, to je sasvim zanemariva mana koju zasjenjuju pozitivne odlike.

Osnovna odlika ovoga uratka je dinamičan scenarij s izvrsnim likovima. Zahvaljujući brzom dijalogu punom 'normalnoga', gledatelju razumljivoga humora i istinske drame, jednostavna životna priča dva mlada policajca pretvara se u stalno zanimljivo iskustvo. Čak su i ljubavni odnosi ostvareni bez tipičnog holivudskog zaslađivanja i klišeja. Ayer, ujedno scenarist, uspio je napisati scenarij koji možda nije savršen, ali je 'ljudski', a mnogim filmovima upravo to nedostaje. Likovi i njihove motivacije posve su nam razumljivi i posljedica toga su snažne emocije tijekom ključnih sekvenci. Jake Gyllenhaal i Michael Peña kao naslovni likovi su besprijekorni. Obojica su glumci s nizom dobrih i loših filmova, pogotovo poznatiji Gyllenhaal, koji se naizgled uvijek mora ponovno dokazivati zbog nekoliko uistinu očajnih nastupa, ali ovdje su pokazali da s pravim materijalom njihova pojedinačna karizma i šarm mogu nositi cijeli film. Sukladno tome, sporedni likovi su donekle zanemareni, ali su barem karakterno jasno definirani, odnosno, baš kao i glavne, razumijemo njihove osnovne motivacije i što predstavljaju u priči. Moglo bi se prigovoriti i drugim detaljima, ali to su upravo to - sitnice koje ne narušavaju vrhunsku cjelinu.

Zaključno, 'Posljednja patrola' velika je preporuka svim ljubiteljima drame, ali i općenito publici koja cijeni dobar film. Snažni likovi u tragičnoj priči čine emocionalno jako iskustvo za gledatelja, nekima možda naporno, ali neovisno o osobnim mišljenjima, teško je zanemariti kvalitetu koju nam je Ayer uspio pružiti.