Festival posjećuje sve veći broj stranih gostiju i filmskih autora koji promoviraju svoje filmove, a ove godine među njima su bili redatelj Dan Chisu ('Medvjed'), glumac Valeriu Andriuta ('Iza brda'), glumica Katalin Toldi ('Samo vjetar'), redateljica Jana Počatova ('Generacija samaca') i ostali. Popratni program uključivao je svakodnevne koncerte različitih bendova poput Elementala, Kawasaki 3pa ili Hladnog piva, što je privuklo velik broj publike i iz okolnih slavonskih gradova. A što je vjerojatno najvažnije, filmski program bio je iznadprosječno dobar, s čak dva fantastična, izvanserijski dobra ostvarenja - 'Samo vjetar' i 'Iza brda' koji je i nagrađen kao najbolji dugometražni igrani film, jednim vrlo dobrim - 'Barbara' te uglavnom ujednačenim, vrlo solidnim dokumentranim programom i popratnim igranim filmskim programom 'laganije' tematike, zabavnim i namijenjenim najširoj publici - 'Histerija', 'Rimu, s ljubavlju'. Osim toga, organizatori su smislili zgodan način kako se gledajući filmove boriti protiv nesnosnih vrućina koje su harale Slavonijom: popodnevne su projekcije organizirali na plaži na Dunavu, na kojoj brojni Vukovarci ionako provode popodneva bježeći od nepodnošljive žege. Ukratko, nadamo se da će ovaj šarmantni festival nastaviti taj pozitivni trend, nastaviti se razvijati i privući što veći broj publike u Vukovar, osobito kulturnih turista u potrazi za zanimljvim sadržajima na egzotičnim lokacijama. 

Zadnjega dana festivala, u nedjelju, prikazane su posljednje filmske projekcije ove godine, a u natjecateljskom programu vidjeli smo jedinog predstavnika bugarske kinematografije ove godine, 'Ave' Konstantina Bojanova, koji u Vukovar dolazi s malim zakašnjenjem. Iako ga u Hrvatskoj nismo mogli vidjeti, već je prikazan na Sarajevo Film Festivalu i to 2011. godine. Dopadljiva gorko-slatka priča o istovremeno nježnom i turbulentnom odnosu dvoje mladih vješto balansira između tuge i humora, oslikavajući svoje nesretne, ali šarmantne likove - mladog studenta kiparstva Kamena i patološku lažljivicu Ave. Njihovo zajedničko putovanje započinje kad se susretnu autostopirajući na izlazu iz Sofije prema selu u unutrašnjosti Bugarske - Kamen u želji da stigne na sprovod svog najboljeg prijatelja kojeg je izdao, da bi se makar simbolički iskupio, a Ave u bijegu (i psihičkom - svojim lažima i fizičkom - putovanjem) od životnih okolnosti s kojima se krhka tinejdžerica nije u stanju nositi. Njihov odnos gradi se korak po korak, dok ne preraste u istinsku ljubav i naklonost, iako isprva nije nimalo idiličan, osobito nakon što Ave koketira s vozačem kamiona koji je spreman platiti da bi gledao seks Ave i Kamena. Ta scena koju Bojanov tretira s popriličnom dozom humora, iz naše perspektive, nakon tragičnog nestanka Antonije Bilić, djelovala je više zastrašujuće no što je vjerojatno bila intencija autora.

U sklopu dokumentarnog programa prikazan je kanadsko-ukrajinski 'Obiteljski portret u crno-bijelom' Julije Ivanove. Šokantna je to priča o rasizmu u Ukrajini ispričana iz perspektive napuštene djece iz međurasnih brakova, koja su često, zbog boje svoje kože, osuđena na život u sirotištima. Iznenađujuće jak i agresivan rasisitički pokret u Ukrajini i njegov najvidljviji dio - skinheadsi - samo su dio problema s kojima se susreću napuštena djeca koju je udomila tvrdoglava i ambiciozna Olga Nenya. Predrasude sredine prema pripadnicima drugih rasa toliko su duboke u ukrajinskom društvu da nije rijetkost da majke odluče napustiti djecu dobivenu u ljubavnim vezama s Afrikancima. Tragične dječje sudbine uglavnom slijede sličan obrazac poput onog malog Romana kojega je nakon prekida ljubavne veze s ocem majka napustila kad je dječak imao šest godina i ostavila da danima sam živi u stanu sa svojim mlađim bratom, prije nego su ih pronašli susjedi. Otac dječaka, Afrikanac iz Ugande, zbog tamošnjih zakona nema pravo skrbiti o djeci. Osim što se moraju boriti s društvenim predrasudama, rasizmom i strogom državnom regulativom, nije im se lako izboriti ne samo za svoje mjesto u svijetu, nego i za mjesto unutar udomiteljske obitelji jer mama Olga poprilično je stroga, svojeglava, tradicionalna i ima svoje favorite među djecom, među kojom, posljedično, dolazi do sukoba i netrpeljivosti. Redateljica Julia Ivanova snimila je zanimljiv i slojevit film, lišen crno-bijelih prikaza karaktera i lažne idile u udomiteljskoj obitelji, koju jedno od djece duhovito i inteligentno opisuje kao ekvivalent totalitarnom SSSR-u.

U konkurenciji dokumentarnog programa našao se i dokumentarno-igrani film 'Zlatna ljevica - priča o Radivoju Koraću Žućku' Gordana Matića koji se nastavlja na sve popularniji trend filmova o sportu u Srbiji poput 'Montevideo, Bog te video' i 'Jednom braća'. Uz mnogobrojne zanimljive sugovornike i vrlo solidne igrane dijelove, 'Zlatna ljevica' iscrpan je i zanimljiv portret slavnog srpskog košarkaša, zaljubljenika u umjetnost, koji je stradao u prometnoj nesreći u 31. godini davne 1969. Glazbu za film skladao je Darko Rundek.