Ne mogu poreći, sinoć sam se uz novi politički talk show HRT-a, 'Uvijek kontra', prilično dobro zabavila. Kako i ne bih kada mu je glavna tema bila 'Podjele i pomirbe', što je u hrvatskim birtijama najčešći i najživlji izbor zabave na isti način kao što je to u britanskim pubovima pikado. Ustaše vs. partizani, di-ti-je-deda-bio-četresprve, udbaši vs. domoljubi, komunjare vs. ognjištari u našoj je domovini zabava za cijelu obitelji, bez obzira prakticira li se uz litru i vodu, daljinski upravljač ili u rubrici komentara pod člancima na portalima. Čim se otvori ta tema, svi se razvale više nego kad ih pogodi pjesma iz zvučnika.

Morana Kasapović, voditeljica i urednica ove nove emisije zato je, u smislu privlačnosti masama, savršeno pogodila mamac za gledateljstvo. Rasprava o ideološkom svrstavanju crvenih i crnih jedina je stvar koju Hrvati petkom navečer više vole raditi negoli izazivati pijane prometne nesreće. Osim zamisli, sa zabavnim se momentom iskazala i izvedba - u studio su pozvani povjesničari dr. Tvrtko Jakovina i dr. Ivo Lučić, prvi poznat po ljevijim, a drugi po desnijim nazorima, a njihovu su raspravu komentirali stalni gosti u studiju - Igor Mandić i Igor Zidić. Prisutnost ove zadnje dvojice u studiju posebno me obradovala jer mi njihov zabavljački potencijal nedostaje još od nikad prežaljene 'Emisije opće prakse', koju su neki krugovi obožavatelja u doba njezina prikazivanja od milja nazivali Mandić-Pofuka-Makovića-na-Zidiću i koja do dana današnjeg po duhovitosti i onoj drugoj smješnoći nije nadmašena ni u jednom HRT-ovu zabavno-glazbenom formatu.

'Uvijek kontra' nije, doduše, ni do koljena 'Emisiji opće prakse', ali nije ni iznevjerila očekivanja. Od intelektualne varijante izbacivanja svih općih mjesta iz rasprava o partizanima i ustašama koja se stalno povlače po birtijama i internetskim forumima, a koje su ovaj put na sebe preuzeli zabavljači s doktoratima, preko priloga u kojemu je HRT pronašao čovjeka koji se - vjerovali ili ne - zove Hrvoje Horvat (sada očekujem da u emisiji posvećenoj temi srpske manjine OBAVEZNO pronađu Srboljuba Pravoslavljevića), a djedovi su mu bili i partizani i ustaše, pa sve do prizora u kojima Igor Mandić ima jedan od svojih legendarnih dajte-me-nemojte-za***avat govora, a Igor Zidić ga smiruje tapšanjem po ruci i uglađenim smješkanjem - sve je bilo na svojem mjestu. Savršena zabava uz male ekrane petkom navečer.

Jedino - nije bilo onoga čime se emisija predstavlja. Nije bilo političkog talk-showa. Nisam čak ni sigurna da je to loše jer je ono što nam HRT u zadnje vrijeme servira kao politički talk-show (recimo, 'Otvoreno') odavno prestalo biti gledljivo, ali kada se već prikazuje na javnoj televiziji i financira iz pristojbe, možda bi bilo zgodno da se gledateljima emisija lažno ne predstavlja. Neka se lijepo ponosno nazove zabavno-mozaičnim programom s političkim prizvucima u pozadini. Nema ničeg lošeg u postojanju takvih emisija. Kao što rekoh na početku, gledateljstvu su mile, ni sudionicima nisu mrske, a i njihovi autori se poslije mogu hvaliti kako su stvorili pravi hit miješanjem 'Petoga dana', 'Piramide' i 'Plesa sa zvijezdama'.

Možda to nije ono čime bi se, pa i petkom navečer, trebala baviti javna televizija, ali nećemo sada cjepidlačiti. U kući u kojoj se ukidaju školski programi i programi za mladež zato što to 'nitko ne gleda' ionako je odavno zaboravljena i zadnja ideja o javnoj televiziji.