Filmu 'Krugovi' beogradskog redatelja Srdana Golubovića temelji se na istinitoj priči iz 1993. godine, kada su srpski rezervisti u Trebinju ubili Srđana Aleksića, vojnika Republike Srpske, zato što je štitio muslimanskog civila Alena Glavovića. Njega će na filmu utjeloviti Leon Lučev, a Vuk Kostić glumi Aleksića.

Film prati tri paralelne priče nakon ubojstva. Jedna prati Nebojšu (Nebojša Glogovac), svjedoka događaja u kojem je stradao njegov najbolji prijatelj, druga prati Harisa, koji želi na neki način vratiti dug čovjeku koji mu je spasio život, a treća prati Markova oca Ranka koji živi u Trebinju.

Za Leona Lučeva to je još jedna uloga u povećem nizu filmova nastalih u bivšoj Jugoslaviji koji se na drugačiji način bave temom rata. Počeo je 2003. godine ulogom u filmu Svjedoci redatelja Vinka Brešana, koji se bavio temom ubojstva nevinog srpskog civila što su ga počinili hrvatski vojnici, zatim je glumio u dva filma Jasmile Žbanić - Grbavica, koji govori o silovanjima Bošnjakinja u ratu i njihovoj djeci, te Na putu, gdje glumi običnog mladića koji pod raznoraznim utjecajima postaje vehabija. Nedavno je završio snimanje slovenskog filma Circus Fantasticus u kojem se vidi slovenski pogled na rat, a srpski 'Krugovi' zaokružuju niz tih filmova.

Lučev u razgovoru za Nacional priznaje da sve te uloge nisu slučajne jer je itekako zainteresiran za prikazivanje raznih perspektiva istine o ratu koji se odvijao prije 20 godina. 'Moji roditelji su 1993. godine otišli u Ameriku i netko me je nekoliko godina kasnije pitao zašto i ja ne odem. Nekako intuitivno sam odgovorio da će se na ovom području uskoro snimati važni filmovi. Tako nešto se i dogodilo', objašnjava Lučev. 'Ono što me zanima jest bavljenje istinom i različitim sagledavanjem istine o onome što nam se dogodilo u ratu. Postoje razne istine, postoji istina da je Srbin ubio Srbina, da su u Bosni Srbi i Hrvati ratovali protiv muslimana, a da su prije toga Hrvati i muslimani ratovali protiv Srba', kaže Lučev.

Lučev je jedan od rijetkih hrvatskih glumaca koji su se na taj način angažirali na filmu. 'Meni je bilo zanimljivo da se skupljamo, mi umjetnici iz raznih država bivše Jugoslavije, i pričamo neke istine i perspektive koje su ljudi doživjeli na svoj način. Meni su zanimljive ukoliko se pritom susretnu ljudi, ali ne ako se susretnu šupci', zaključuje Lučev.