Nakon što je prije tri tjedna u jednoj privatnoj zagrebačkoj poliklinici rodila svoje prvo dijete, Jelena Veljača odlučila je odgovoriti svima koji su na njezinu odluku podignuli obrve ili reagirali čuđenjem, a njih je, kako je i sama otkrila u svojoj kolumni, bilo jako puno. Nije stvar u razmaženosti nego u vjeri u privatno zdravstvo i dostojanstvo, tvrdi Jelena
O svom stilu života i naklonosti prema lijepom glumica i scenaristica Jelena Veljača nerijetko je pisala u svojim kolumnama. Pisala je i o svojim novčanim problemima, kreditu u švicarcima, demantirala bankrot i štošta još, a sva ta iskrenost pokazala se danas kao dvosjekli mač.
Naime, u svojoj posljednjoj kolumni u Jutarnjem listu odlučila je objasniti zašto je uz sve zagrebačke bolnice odlučila roditi u privatnoj poliklinici. Rodile su ondje mnoge poznate žene prije nje pa se u javnosti nisu opravdavale zbog svog čina. No Jelena jest jer zasmetale su je negativne reakcije okoline i napisi u medijima koji u njezinoj odluci vide tek razmaženost. A nije to pitanje razmaženosti, kaže, već je to njezino žensko pravo, a tu je i dostojanstvo koje hrvatske državne bolnice ne mogu priuštiti svojim pacijentima.
Objasnila je Jelena potanko zbog čega više vjeruje privatnom zdravstvu, a ne hrvatskoj zdravstvenoj skrbi koja je 'opterćena dugovima države'. I zabrinula se kako to da primalje u državnoj bolnici imaju plaću kao i trgovkinje u DM-u.
'Na neki čudan način, stvar je ovakva: ja sam prokazana kao hohštapler jer sam htjela roditi kod liječnika koji mi je vodio zadnje tjedne trudnoće, ne kockati se krevetima u bolnici i dežurstvima tijekom praznika, ne nositi WC papir od doma, ne tuširati se s još pet do deset žena i biti uz svoju bebicu i supruga cijelo vrijeme. Ne, prava hrvatska žena mora patiti, u tišini biti u trudovima 12 sati u skučenom boksu, kad je poneki specijalizant obiđe, ona treba pristojno obrisati znoj s čela i reći: - Ma super sam', izjasnila se Jelena.
'Zašto, čula sam toliko puta, gotovo uvijek osuđujuće. ZAŠTO idem roditi tamo gdje sam odlučila roditi. ZATO ŠTO SI TO MOŽEMO PRIUŠTITI, odgovorim ja. U svojim mislima, dakako. Ima nešto u tome da moramo biti ponizne, u bolovima, skromne u porodu, skromne u životu. Prije zadnjeg pasusa ove kolumne pročitah u jednom tabloidnom dnevnom listu koliko sam platila porod. Cifra je trebala, valjda, prokazati moju silnu razmaženost. Je, istina, razmažena sam. Oko svog djeteta, i oko zdravstvene skrbi. A kad je o reformama riječ, jednom ćemo valjda dočekati i one koji ženska prava neće nazivati razmaženošću', zaključila je Veljača.
