Kako je i primjereno serijalu koji je u velikoj mjeri obilježio svijet filma na početku 21. stoljeća, posljednja ekranizacija pustolovina Harryja Pottera zasad ruši sve postojeće rekorde zarade. U manje od tjedan dana, drugi dio 'Darova smrti' na blagajnama je skupio već više od pola milijarde dolara i praktički je nezamislivo da neće postati prvi dio te filmske franšize koji će u konačnici premašiti granicu od milijarde.

Nesumnjivo, 'Harry Potter i darovi smrti – 2. dio' primjeren je završetak serijala koji se odlikovao zaista impresivnom ujednačenošću svih dijelova. Oscilacije u kvaliteti između nastavaka bile su razmjerno minimalne, što s obzirom na činjenicu da je riječ o ukupno osam filmova nije mali pothvat. Naravno, s obzirom na činjenicu da su se filmovi uglavnom prilično vjerno držali predložaka J. K. Rowling, jasno je da ta ujednačenost u velikoj mjeri proizlazi iz ujednačenosti romana, no filmove su režirala ukupno četiri redatelja, od kojih su trojica u projekt ušla kao itekako poznata imena (Chris Columbus, Alfonso Cuaron, Mike Newell), a jedino je David Yates, koji je potpisao zadnja četiri nastavka, prije rada na 'Potteru' bio razmjerno anoniman.

Yates je od početka rada na serijalu pokazivao čak i pomalo neočekivanu sigurnost u držanju kontrole nad tako velikom produkcijom, a s drugim dijelom 'Darova smrti' efektno je zaokružio sagu. Nakon što je Voldemort na kraju prvog dijela provalio u Dumbledoreovu grobnicu i domogao se njegova čarobnog štapića, Harry, Hermiona i Ron uz pomoć vilenjaka Griphooka 'prošvercaju' se u banku Gringotts, u namjeri da pronađu horkruks (ako možda niste toliko upoznati s Harryjevim svijetom, horkruks je objekt u kojem se može pohraniti dio nečije duše, tako da, i u slučaju da tijelo strada, ta osoba na taj način može opstati – u ovom slučaju, ta je osoba, naravno, Voldemort) koji se nalazi u trezoru Bellatrix Lestrange. Unatoč tome što ih tijekom provale razotkriju, naši junaci uspiju pobjeći s horkruksom i kreću u potragu za sljedećim, koji se nalazi u Hogwartsu...

Sadržaj nije potrebno detaljnije prepričavati, jer ga fanovi knjiga ionako znaju napamet, a netko tko se sada uključuje u priču ionako nema šanse pohvatati o čemu se radi. U svakom slučaju, prava uzbuđenja tek slijede. Drugi dio 'Darova smrti' pun je akcije i uzbuđenja, no redatelj Yates i suradnici vrlo vješto orkestriraju i smirenije dijelove priče – tako se u samoj završnici nalaze čak dvije 'mirne' sekvence, koje bi u nekom drugom kontekstu vjerojatno posve razbile ritam cjeline, no ovdje se gledaju bez daha. Istini za volju, zbog količine zbivanja koje je trebalo uklopiti u trajanje od dva sata i desetak minuta, u Yatesovu izlaganju ima ponešto pripovjedačke neurednosti, pojedini se likovi na momente gube ili se pak nađu u nekim situacijama za koje iz filma nije jasno kako su u njih dospjeli. No i pored takvih prigovora, cjelina neosporno dobro funkcionira.

Jedan od aduta serijala uvijek su bile odlične glumačke interpretacije, pa ni ovaj film nije iznimka: Daniel Radcliffe u ovih deset godina sazreo je u vrlo solidnog glumca i zaista je vrlo uvjerljiv u naslovnoj ulozi; Emma Watson i Rupert Grint uobičajeno su dobra podrška, a od ostalih posebno se ističe Alan Rickman, koji je sjajno iskoristio priliku da bogato zaokruži lik Snapea, te Ralph Fiennes kao Voldemort. Vizualni efekti na standardno su visokoj razini, a jedino treba primijetiti to da 3D nije baš vrhunski – ne može se osporiti da je kompetentno napravljen, ali ne daje dodatnu dimenziju priči.