Kako kroz pojedinačne projekte tako i kroz zajednički rad koji je svojevrsni vrhunac doživio 2010. godine izlaskom albuma 'Dalmatian dub' u kojem su na jedinstven ali izuzetno privlačan i pitak način obradili dalmatinske klape. Malo iza toga nastaje još jedan originalan projekt pod nazivom Golem, u kojem im se priključuje svojom energijom i Ivan Jurić Yuri kao i niz gostujućih glazbenika. Dva originalna izdanja i čitav niz izuzetno pozitivnih kritika i pohvala. Ovog proljeća čeka nas nastavak 'Dalmatina duba' pod nazivom 'Dalmatian lounge' ali i skoro zagrebačko gostovanje Golem Soundsystema, a tu negdje se smjestio i kratki igrani film.

Obojica imate iza sebe respektabilne solo karijere i vaša se glazba vrti na svim stranama svijeta. Od albuma 'Dalmatian Dub' prošle su već tri godine. U Hrvatskoj ste dobili čitav niz pohvala i komplimenata za album. Kakve su reakcije iz svijeta?

Krešo: Obzirom da 'Dalmatian dub' nije objavljen ni promoviran u svijetu, dobili smo jako pozitivne reakcije od ljudi koji su slučajno naišli na njega. Dosta njih se javilo jer su slučajno kupili album dok su bili na odmoru u Hrvatskoj, kao npr. urednica francuskog časopisa Coupdoreille France, u kojem su napravili jako lijepu i dugačku recenziju CD-a, pa recimo sound ingineer iz Metropolis studija gdje smo masterirali CD, inače nominiran za Grammyja. Zamolio nas je da mu pošaljemo CD kad izađe jer mu se jako sviđa, što inače nije običaj, jer ti ljudi rade stotine CD-a godišnje i ne uglavnom ne komentiraju glazbu.

Marco: Tek planiramo promovirati ovaj projekt izvan granica Hrvatske tako da su nas sve reakcije koje smo dobili i više nego iznenadile.

Navodno se 'Dalmatian Dub' posebno dopao momcima iz Thievery Corportation. Je li točna ta informacija? Kako su uopće došli do albuma?

Krešo: Postoji jedan DJ iz Makarske Ljubisha Shevelj, veliki ljubitelj lounge i dalmatinske glazbe, koji surađuje s raznim inozemnim izvođačima, a i osobni je prijatelj ljudi iz Thieveryja. Dao im je naš CD i kontaktirao nas s vijestima da se ekipi to jako sviđa, te nam proslijedio njihov mail sa pohvalama našeg albuma.

Marco: Sigurno bi dobili i još simpatizera da ljudi imaju šansu doći do materijala. Naime, u današnjem svijetu hiperprodukcije ljudi teško odvajaju svoje vrijeme za nešto poslušati zato su preporuke skoro pa neophodne.

Prije tog albuma bilo je raznih pokušaja da se klape i klapsko pjevanje provuče kroz suvremenu klupsku produkciju, no gotovo svi pokušaji završili su neslavno. Štoviše, neke bi pokušaje trebalo zauvijek uništiti. Kako to da ste se vi nakon tih promašaja odlučili na taj poduhvat?

Krešo: Slušajući chill out glazbu, doma i vani po lounge barovima, uvijek sam zamišljao kako bi to izgledalo s klapom, koju sam zavolio tokom jednog snimanja na Prviću. Kad su poslije tog snimanja, navečer uz gradele, zagrmili i zapjevali, jednostavno sam se zaljubio u klape. U principu nemamo autohtone chill out glazbe. Sve što se vrti ima ili španjolski ili indijski prizvuk, pa je to nekako bio logičan izbor.

Marco: Zavolio sam klapsko pjevanje u Dalmaciji a tradiciju oduvijek poštujem i cijenim. Može se reći da sam među ostalog i tradicionalan tip tako da je bilo sasvim prirodno da mi se i ovako nešto dopadne. Da nam 'Dalmatian dub' nije zvučao dobro kad smo ga slušali doma s familijom ili prijateljima ne bi ga se nikada ni usudili objaviti. Bilo je tu puno posla dok smo došli do rezultata. Presudan je bio naš dobar ukus za glazbu ako mene pitate.

Što ste prije samog početka snimanja, sami sebi zadali kao najveći problem pri skladanju glazbe u fuziji sa klapskim pjevanjem i kako ste na koncu to prevladali?

Krešo: Obzirom da smo koristili isključivo tradicionalne napjeve, najveći zadatak je bio napraviti zanimljivu reharmonizaciju pjesama, odnosno dijelova pjesama, ta da se maknemo od klasična tri isključivo durska akorda koji se koriste u narodnim klapskim pjesmama.

Marco: To je ujedno bio i najteži zadatak ali riješili smo ga time što smo radili vrlo intenzivne potrage za što boljim napjevima.

Uskoro izlazi novi album ali po nazivom 'Dalmatian Lounge'. Za razliku od 'Dalmatian Duba' koji je bio uglavnom lounge a tek na momente dub, 'Dalmatian Lounge' doista je i lounge ali i dosta jazzy. Ima li to veze sa gostovanjem Matije Dedića na albumu?

Krešo: Osobno mislim da je ovaj album i više lounge i više dub. Do suradnje s Matijom je došlo pri kraju snimanja, jer prije nismo stigli sinkronizirati obaveze, no Matija je uvelike doprinio kvaliteti CD-a, te napravio i jedan odličan uvod solo klavira u pjesmu 'Jubavi, jubavi'. Osim Matije taj 'flavour' je dodao i Peter Mihelič, odličan jazz pijanist koji već 20 godina živi u New Yorku. S njim sam snimao jedan jazz projekt u našem studiju, pa kad je već bio donesen težak pravi Rhodes na četvrti kat, zamolili smo ga da odsvira par pjesama umjesto MID-ija koji smo programirali. Žao mi je da s Matijom nismo napravili više pjesama, ali vjerujem da se rodila jedna sjajna suradnja, koja će osim live nastupa, još više doći do izražaja na sljedećem albumu.

Marco: Osobno ne doživljavam da je album više jazzy ali istina je da smo surađivali sa par vrhunskih jazz glazbenika i to se sigurno čuje. Album je nastajao spontano i bez nekog određenog cilja da bude više 'jazzy' ili 'dub' pa je shodno time i rezultat bio nepredvidiv.

U čemu je najveća razlika prvog i drugog albuma?

Krešo: Možda bi to lakše netko drugi opisao, no mislim da je prvi album je bio malo više, nazovimo to 'artistički'. Ovaj je više lounge, ne oduzima toliko pažnju da ga moraš koncentrirano slušati, već te baš lijepo lagano vozi. To je moj dojam. Također na ovom albumu su i dvije naše autorske 'klapske' pjesme, koje su Šufiti aranžirali i otpjevali.

Marco: Mislim da je ovaj album više lounge od prvog te da smo produkcijski išli ipak korak naprijed ali ipak će vrijeme pokazati.

Drugi album nekako djeluje puno sadržajnije sa precizno planiranim konceptom na kojem ste se puno više oslanjali na vokalne dionice klapa i lokalnog narječja i izričaja. Sa kakvim ste željama i idejama započeli snimanje drugog albuma?

Krešo: Obzirom da smo na prvom albumu iskoristili najpoznatije i najbolje tradicionalne pjesme, najveći zadatak je bio naći nove pjesme koje možemo uklopiti u koncept.

Marco: Na ovom albumu smo se više igrali sa klapskim napjevima i željeli smo da bude što sadržajniji.

Kako to da ste album odlučili mixati u New Yorku?

Krešo: Dragan Čačinovič Čač, najpoznatiji ex YU ton majstor i producent koji već dugo godina živi i radi u New Yorku, suvlasnik Scardona World Music etikete u Americi, predložio je da unaprijedimo produkciju i zvuk, te miksamo album tamo, jer mu se jako svidio prvi album. On vjeruje da bi s ovim albumom, mogli nešto napraviti vani, a pogotovo jer su klape krenule na američke turneje, tu je i UNESCo itd...Vrijeme je da 'mislimo lokalno, a djelujemo globalno'.

Marco: Suradnja sa Chachom se pokazala izuzetna i jako smo zadovoljni kako je doprinio projektu a sudeći po njegovim planovima za budućnost to i nije kraj naše suradnje.

Nakon zajedničkog projekta u kojem ste se našli oko glazbenog blaga Dalmacije, mnoge ste iznenadili projektom Golem koji je u potpunoj suprotnosti sa ovim projektom. Odakle takav skok?

Krešo: Svoje tinejdžerske dane proveo sam u Jabuci i Lapu slušajući Joy Division, Bauhaus, Einsturzende Neubauten itd.. i taj alter gen je negdje u meni, a mislim i u Marku, te nam je bila želja napravit jedan takav ispušni ventil.

Marco: Moji korijeni u glazbi sežu u punk i znam da to nikada neće izaći iz mene pa je projekt poput Golema za mene jako važna stvar i jako me veseli sve vezano uz taj projekt. Ja sam po prirodi 'eclectic' - tip osobe. To bi otprilike značilo da nemam kočnice prema niti jednom glazbenom pravcu. Naravno, ako je kvalitetno i napravljeno sa srcem.

I dok je Dalmatian dub i lounge pohvala dalmatinskom glazbenom nasljeđu, Golem je zvučni i tekstualni udar na ljude sa ovog prostora u kojem baš nitko nije ostao pošteđen. Ispalo je da se iza skladatelja ambijentalne glazbe kriju zamaskirani buntovnici. Velika količina srdžbe i bijesa je izašla kroz prvi album Golema. Što je to što vas posebno živcira u životu na ovim prostorima?

Krešo: Nismo mi buntovnici i razlikujemo se u nekim političkim stavovima. Slažem se s jednom Churchillovom izjavom: 'Tko u mladosti nije ljevičar nema srca, a u zrelosti desničar, nema mozga', iako smatram da su lijevo i desno samo ekstremiteti istog tijela i mozga. Čini se da vladajuće strukture naizgled svjesno ulaze u kriminal, rasprodaju i uništavanje zemlje, pogoduju kapitalu i bankama i osiromašuju nas sve skupa. Oni zapravo u duhovnom i filozofskom smislu nisu svjesni što čine. Da su stvarno svjesni štete koju su napravili i koju rade, nikad to ne bi napravili. Osobno me najviše izbaci iz takta ljudska glupost i hrvatski mazohizam. Došao sam do zaključka da su ljudi slijepi pored zdravih očiju i da najviše vjeruju dnevnim tiskovinama.

Marco: Situacija je jasna, tupilo je prevladalo…sad neka se snalazi svatko kako god može već kad zajedno nećemo. Najviše me živcira to kako su ljudi toliko glupi da nasjedaju na fore podjela među nama. Srbi ovo ono, Slovenci ovo ono, Istrijani ovo ono, Purgeri ovo ono … moja poruka je samo u tome da ljudi ne smiju nasjedati mržnji jer takva podjela među nama samo koristi moćnicima u realizaciji njihovih ciljeva.

Rijetki koncerti Golema pokazali su sav vaš potencijal i veliku energiju prvenstveno zahvaljujući sjajnom Yuriju kao glavnom vokalu ali i fenomenalnom gitaristi Peteru Deklevi. Zašto su ti koncerti Golema tako rijetki i, ruku na srce, prilično nedorađeni unatoč sjajnom specifičnom zvuku i glazbenom izrazu kakav se rijetko može sresti na ovim prostorima?

Krešo: Koncerti su rijetki jer svi imamo još nekih projekata sa strane. Nema puno mjesta gdje takav band može svirati, a još je manje mjesta koji takav band mogu platiti, jer su nam troškovi već u startu veliki. Ipak dolazimo sa svih strana. No zadovoljni smo količinom koncerata i festivala na kojima smo ljetos nastupili. Bili smo na većini velikih festivala i prošli smo cijelu bivšu Jugoslaviju, pa preko Albanije nazad. Poslije koncerta na Kosovu, zvali su nas i u Albaniju, no datum nam nikako nije odgovarao, pa vjerujemo da će Albanija biti u sljedećem 'điru'.

Marco: Golem zovu 'superband' baš iz razloga što je sastavljen od glazbenika iz raznih glazbenih skupina te je shodno tome to band koji svira samo povremeno i to na biranim događajima. Scenski bi mogli puno bolje izgledat ali trenutno nemamo ni vremena ni sredstva za to unaprijediti. Jedino što znamo je da radimo dalje i idemo naprijed.

Prvi album Golema 'Trokut' dobio je odlične recenzije i sa njega je ispalo par odličnih singlova. Je li vrijeme za drugi album?

Krešo: Radimo lagano na tome.

Marco: Nije još vrijeme ali 2014. će opet biti naša godina. Nadamo se.

8. ožujka u Močvari, na proslavi 8. rođendana udruge Trip To Zion nastupa Golem Soundsystem. O čemu se radi i tko čini Golem Sound System?

Krešo: To je krenulo kao Tomec&Grabber d'n'b-dubstep sessions. Zatim je ispalo da svi iz Golema nisu slobodni za neke konkretne datume i koncerte, pa smo pozvali Yurija da nam se priključi na sessionu kako bi ih malo koncipirali u Golem smjeru, pa je nastao Golem Sound System.

Marco: Ideja našeg live act-a je live drum and bass, bez striktnog aranžmana: DJ na Abletonu, bas sa masu pedala i efekata (tzv Organic bass wobbles) MC i gosti.

Golem se nedavno prebacio i u filmsko stvaralaštvo. O kakvom je filmu riječ i tko je sve radio na njemu?

Krešo: Film je dosta bizaran, a Marko i Yuri su odlični glumci, te je bilo jako zanimljivo gledati radne materijale. Mislim da će biti zanimljivo poslušati i vidjeti njihove sulude dijaloge u filmu.

Marco: Evo, u fazi smo postprodukcije a radi si o kratkometražnom filmu gdje dvoje junaka pronalaze sami sebe na veoma neobičnom putu po Istri. U filmu produkcijski sudjeluje skoro cijela ekipa Golema a premijeru očekujemo u kasno proljeće. Glazbu u filmu također potpisuje Golem.

Ove godine Hrvatsku na Eurosongu predstavlja klapa koju čine birani pjevači iz raznih hrvatskih klapa. Ma koliko je riječ o autohtonom glazbenom izrazu toliko je taj potez, blago rečeno, loš. Kako vi komentirate ideju da se klapa pošalje na Eurosong s obzirom da imate iskustva sa pjesmama za Eurosong?

Krešo: Ja vjerujem da će, ukoliko se dobro napravi, to koristiti našem projektu, jer možda neki stranac kome se svidi klapa počne istraživati i naiđe na nas. Ukoliko bude loše, bit će još jedna mrlja na klape, pa im kao ravnoteža naš projekt opet dobro dođe.

Marco: Ne pratim Euroviziju i ne zanima me.

Kada možemo očekivati 'Dalmatian Lounge Album' u prodaji?

Krešo: Negdje na proljeće

Marco: U obliku CD-a i online na iTunesima/Cedeteriji.