Što se dogodilo s grupom Malehookers da je stala sa životom na punih deset godina, i to taman kada je prvi album naišao na plodno tlo i zarazio svojim rock pjesmama nemali broj obožavatelja?

Dosta stvari oko Malehookersa odvijalo se divlje i spontano, pa tako i neočekivano. Jedna od neočekivanih stvari je bio i naš raspad nakon izdavanja albuma 'Ruke gore, ovo je pljačka'. To je dobrim dijelom šokiralo i publiku i medije jer smo se raspali samo tri mjeseca nakon što je izašao taj album, a dobio je sjajne kritike. Svi su se pitali zašto sad, kada vam je tako dobro krenulo, ali mislim da je pravi odgovor bio u tome što smo osjećali da nas se previše komercijalizira i nismo željeli nositi takav epitet kao bend. Bili smo dosta mladi (možda više ludi nego mladi), pa nam nije bilo teško napraviti i jedan tako 'nerazuman' potez.

Što ste radili tih deset godina?

Kako tko. Ja sam se uglavnom odmarao od svega toga i radio neku drukčiju mjuzu. Ipak smo mi u tri godine postojanja odsvirali dosta svirki i izdali dva albuma. Bili smo dosta produktivni, pa nas je i umorilo. To je bio jedan od onih ludih bendova koji imaju probe dvaput dnevno. Ujutro od 12 do 15 pa čipi-čips i pivo pa proba od 6 do 10 i onda van, pa drugi dan opet. Zasiti se čovjek takvog ritma.

Je li ti nedostajala pozornica i potrebna doza dnevnog rock'n'rolla u životu?

Definitivno je počelo faliti u zadnjih par godina. Može čovjek od svakog pobjeći, ali od sebe nikako... Zaražen sam rock and rollom od najmanjih nogu i to će, izgleda, ostati tako do kraja mog puta.

Ovih se dana u eteru pojavio vaš treći singl 'Najgora' s povratničkog albuma 'Muški svijet'. Jeste li zadovoljni dočekom kritike i publike nakon deset godina pauze?

Kritika i publika je uglavnom reagirala jako dobro. Osjećao sam se kao da sam se nakon nekog dugog puta vratio kući. Dobro, bilo je i onih koji su škrgutali zubima u kutu sobe misleći: 'Evo opet onih nafuranih rokera. Zar nije to prošlost? Taman smo mi bez muda pomislili da napokon više nitko nema muda', i tako, ali to nas nije previše diralo. Više nas je furao onaj dobar feeling kod ljudi koji su u našoj mjuzi osjetili nešto iskreno i iskonsko.

Je li vas dočekala stara publika ili nova, koja se prvi puta susrela s vašom glazbom?

Dočekao nas je svatko tko voli rock and roll jer to je ono što mi stvarno i jesmo bez ikakvog uljepšavanja - jedan jednostavan i žestok rock and roll bend. Tu je bilo i starih fanova koji su naš povratak dočekali u nevjerici, a naravno da se pojavljuju i novi ljudi koji se nalaze u našem 'izričaju'.

Osim što ste zreliji u zvuku i kompletnom glazbenom izrazu, Malehookersi kao da su se trgnuli i doista nešto odlučili napraviti od sebe. Vidljivo se trudite da vas ima posvuda, a nedavno ste lansirali i novu web stranicu koja je, usput budi rečeno, odlična! Znači li to vaše buđenje da ne želite ništa prepustiti slučaju te da ste uzeli stvar u svoje ruke i krenuli u odlučni napada na publiku, medije, tržište?

Pa ako nešto radiš, onda to napraviš i do kraja. Definitivno smo krenuli iz svog mogućeg oružja jer prvenstveno mislimo da smo to zaslužili i mi i publika. Rock and roll je nekakva stara vještina koja je kod nas već zaboravljena. Naš angažman u medijima se svodi baš na to: oživjeti tu staru vještinu sa svim onim što joj pripada - dobar zvuk, žestina, iskrenost, stav. Nadasve stav! Bez stava si nitko i ništa. Sve popratne aktivnosti oko toga su samo odraz stava. Pa tako i naš web www.malehookers.hr koji je stvarno poseban i koji su napravili vrhunski njemački profesionalci. Oko nas se skupljaju ljudi koji razmišljaju slično i koji žele na neki način biti dio toga. Prepoznali su nešto posebno i na tu posebnost odgovaraju svojom posebnošću. Kad se nadopunimo, onda to postaje nešto ekstra i drukčije. Tako je oduvijek bilo s Malehookersima. S nama su uvijek surađivali posebni ljudi. A možda i sami mediji vide nešto drukčije u cijeloj priči, a mi definitivno imamo priču... I, naravno, uvijek hrpe novih stvari koje pripremamo.

Vaša web stranica nudi i opciju na engleskom jeziku, a nedavno ste i prepjevali neke pjesme na engleski. Znači li to da ste odlučili pokoriti i ostatak svijeta?

Postoji izvjestan interes za naš materijal od strane nekih stranih promotora. S tim na pameti smo i išli u to da snimimo stvari na engleskom. Jako smo zadovoljni kako je to ispalo, a četiri pjesme se mogu čuti na engleskom dijelu našeg weba. Vidjet ćemo što će još biti od svega toga... Definitivno se nešto rola iza brda, ali ne želim još o tome. Saznat ćete kada bude vrijeme.

Nedavno ste završili i glazbu za kratki igrani film Saše Dodika 'Takav ti je život' za koji ste u potpunost skladali glazbu, a korištene su i pjesme s albuma 'Muški svijet'. Kombinirali ste blues sa sevdahom. Kako ste se našli kao skladatelji filmske glazbe i odakle ideja da spajate blues sa sevdahom?

Producentu se jako svidio naš album, pa je ponudio da napravimo i mjuzu za film, osim što je uz sve i koristio jednu stvar s albuma. Nama je to bio novi izazov, pa smo se primili posla. S obzirom na to da je priča dosta down, a govori o jednom mladom Bosancu koji je došao u Zagreb, onda smo se dosjetili da iskoristimo sevdah kao bosansku priču i kombiniramo ga s bluesom kao urbanim kontrapunktom. Stvar je jednostavna: kad naštimaš akustičnu gitaru u otvoreni E štim, možeš se igrati sa sevdahom, a i vrlo jednostavno svirati blues forme koristeći skoro iste tonove samo naopako. Zaigrali smo se s tim i dobili opet nešto skroz posebno.

Planira li se i soundtrack filma 'Takav ti je život'?

Od ovih formi koje su napravljene za film, mi ćemo napraviti gotove stvari. Kako izgleda, možda ćemo imati još toga jer smo u pregovorima za još jedan film. Tako da bi onda napravili nekakav bundle od par stvari 'filmske muzike' koji bi bio isključivo ponuđen na free download za naše fanove.

Što zbog naziva albuma 'Muški svijet', a što zbog vaših tekstova na njemu, u kojima govorite neuljepšano o stvarima takve kakve jesu, pa i o muško-ženskim odnosima, nekako ste od izlaska albuma privukli dosta veliku pažnju ženske publike. Kako to objašnjavaš osim vašom neodoljivom privlačnošću?

Ne znam. Mi smo samo rekli ono što mislimo što je, na kraju krajeva, i poanta rock and rolla, pa se dosta ljudi zakačilo na to, a definitivno i onaj dio ženske publike. Znaš, znakovito je to kako realne cure (čitaj: žene) odobravaju naš stav i kako se slažu s našim pogledom na svijet, a kako, s druge strane, princeze (čitaj: klinke) optužuju našu 'poeziju' kao izrazito mačističku i šovinističku. Mislim da su prave žene shvatile da smo mi jedan dobar i iskren bend i da smo isto tako muškarci koji se imaju pravo naljutiti koliko i voljeti bez ikakve glume i ne sramiti se toga. Nikad sebe nisam vidio kao mačo muškarca. Jedino po čemu sam stvarno mačo je po tome što svaku sljedeću u svome životu mogu voljeti više od one prije. Tu sam neuništiv, kako ja, tako i dečki iz benda. Što se privlačnosti tiče, ne znam... Ljudi nas svakako doživljavaju, pa i kao privlačne, ali ja stvarno nisam u svom životu vidio četiri ružnija frajera od nas. To je strašno.

Sprema li se grupa Malehookers na kakvu veću turneju Hrvatskom kako bi se pokazala u pravom svjetlu - uživo na pozornicu?

Da. Kako izgleda, mi bismo krajem ljeta trebali mogli krenuti u malo žešće sviranje po hrvatskim klubovima. Trenutno smo u pregovorima sa sponzorima oko toga kako će izgledati naša turneja i u kojem smjeru to sve skupa treba ići.

U odnosu na svirku Malehookersa krajem 90-ih i danas, je li bilo lakše tada plivati u rock'n'roll vodama kroz medije ili danas i u čemu je najveća razlika?

Meni danas izgleda lakše. Možda je to zbog toga što danas ima puno više medija nego prije deset godina. Definitivno je tu i internet kao potpuno nova mogućnost i još ta neutaživa glad za novim informacijama jer je sve, nekako, dostupno, pa se brzo i istroši. Moraš biti više prisutan nego prije, ali nama to ne predstavlja neki problem jer sve što je vezano za Malehookerse - Malehokersima je jedna velika avantura u kojoj Malehookersi uživaju do kraja na način na koji to samo Malehookersi znaju. Hm…