Kamo se može otići iz Zagreba na tri sata vožnje biciklom? Relativno daleko, no kako naći idealan izlaz iz grada i što prije biti na makadamu, daleko od prometnih cesta i automobila? Naš bike bloger otkriva kuda se provući iz gradske vreve i otići na atraktivan biciklistički izlet na jedno popodne, na tri sata pedaliranja. Pritom proći tridesetak kilometara, doživjeti i vidjeti prigradske čari, obići rukavce Save i jezerca i posjetiti arheološki park i staro rimsko naselje Andautoniju...
Za polaznu točku tri sata pedaliranja odabrao sam zgradu NSB-a u Zagrebu jer je relativno u središtu grada i ima izgrađenu bike infrastrukturu. Odnosno, bolje rečeno, označene bike staze sa svih strana. A tu ima i dovoljno prostora da se pripremite za vožnju, nađete s prijateljima i slično, s obzirom na to da su na tom velikom raskršću spušteni nogostupi i pravilno osmišljena bike staza koja obilazi autobusno stajalište prema Mostu slobode. Već nakon stotinjak metara ruta se lagano spušta po stazi desno od mosta i skreće potom lijevo i prolazi ispod mosta, kako bi se došlo na lijevu obalu Save i nastavilo voziti po savskom nasipu. Ovim smo zapravo u pet minuta se uspjeli odmaknuti od grada i praktički bilo kakvog prometa. Vožnja će dalje biti makadamom sve do Domovinskog mosta i naselja Petruševec.
Slijedi ugodna vožnja po kruni nasipa, a samo kod toplane još je kratki dodir s cestom. Dalje također vožnja po mekanoj i travnatoj podlozi savskog nasipa, s vrlo lijepim pogledima prema Medvednici i istočnom dijelu Zagreba. Tu su prvi savski slapovi, koji djeluju vrlo atraktivno pa se može sići u korito i uživati malo u žuboru savskih brzaka. Od polazišne točke malo je više od sedam kilometara, nakon tog vremena već se osjeti je li nam vruće ili hladno, ako nešto od opreme nismo dobro postavili ili treba nešto podesiti na biciklu. Ovo je pravi primjer bike trekking rute, a može se proći i s nešto tanjim gumama. Ja ne volim krenuti pa stati, ali kod zaštićenog područja Savica-Šanci zbog ljepote i bioraznolikosti trebalo bi barem malo zaviriti. Plavih jedanaest jezera zapravo su bivši rukavci stare Save.
Inače, za taj gradski zaboravljeni dragulj na rubu Zagreba je svojevremeno bilo velikih planova. Puno se nije napravilo i da nije lokalnog ribičkog društva koje brine i čuva jezera, vjerojatno bi već sve bilo puno smeća i otpada. No za ovaj dio grada to bi bila idealna rekreacijska zona u sačuvanom krajobrazu. Nažalost, pri daljnjoj vožnji primijetit ćete brojna mjesta gdje se ostavlja uglavnom krupni otpad, što daje još jednu ružnu sliku i oslikava našu nebrigu.
Iako se čini da ste daleko od grada i nekog naselja, ne možete zalutati i ako niste zalijepili GPS trag. Prvo se prolazi ispod željezničkog nadvožnjaka i nakon blagog zavoja gdje korito Save postaje vrlo široko, uskoro će se vidjeti obrisi Domovinskog mosta. Tu je i naselje Petruševec, točno na osamnaestom kilometru. Slijedi silazak u malu ulicu i priključak za prijelaz mosta. Pogledi pucaju na sve strane, a impozantan je i tok Save. Trak namijenjen pješacima i biciklistima u lošem je stanju i na asfaltu ima puno izbočina pa treba pripaziti. Vožnja se nastavlja po bike stazi koja je napravljena sve do Velike Gorice.
Osim kod prijelaza preko zagrebačke obilaznice gdje se odvaja put od prometnice i ruta ide kroz Kosnicu i starim nadvožnjakom preko obilaznice. Odatle se lijepo može vidjeti nova zračna luka. Slijedi vožnja po srednje prometnoj cesti, pa treba obratiti pozornost. U naselju Petina nakon prolaska kroz uzletno sletnu stazu aerodroma, skreće se lijevo prema Šćitarjevu i kroz desetak minuta se dolazi u centar mjesta. Tu je župna crkva, nekoliko starih kuća s tipičnim dvorištima, pučka škola, trgovina i caffe bar.
Za samo sat i pol lagane vožnje uz dosta zaustavljanja stigao sam do Šćitarjeva. Razgledao sam rimsko nalazište Andautonija. S obzirom na to da su već dani dosta kratki, a da povratak u Zagreb planiram drugim putem i desnom obalom Save, krenuo sam relativno brzo natrag. Popio brzinsku kavicu, ali i rakijicu kod prijatelja koji svoj omiljeni objekt još zove Ježeva kućica. Povratak slijedi nastavkom vožnje naprijed u pravcu groblja, a onda lijevo prema nadvožnjaku koji ide preko obilaznice. I naselju Sasi koje je uz sam savski nasip. Hrvatske vode tu su također izgradile i servisnu cestu, pa tko želi može voziti dalje po njoj ili malo sporije po nasipu. Idemo uzvodno natrag za Zagreb i ne skrećemo lijevo.
Nakon tri kilometra prolazi se ispod Domovinskog mosta i nastavlja dalje. Ide se iza leđa naselja Mičevac i uskoro stiže do asfalta i ceste koja će proći uz samo smetlište Jakuševac i odvesti nas do Bundeka gdje se ponovno penje na nasip i uspinje na Most slobode kako bi se stiglo do svog polazišta, zgrade NSB-a. Jakuševačka cesta vrlo je prometna, tako da je nasip rezervna varijanta, ali i sigurnija. Iako to nisam mogao točno isplanirati, ali nije me bilo tri sata, naime, toliko mi je bilo potrebno da dođem do Šćitarjeva i natrag u Zagreb. Iako je vrijeme vožnje trajalo kraće, po GPS tragu je dva sata i 49 minuta, no očito je svaki pokret računao kao kretanje. Mislim da sam realno vozio bicikl oko dva i pol sata, možda malo više.
Dužina trekking rute je 32,83 km, proteklo vrijeme je 3,04 sata, makadam 70 % - asfalt 30 %, ruta je lagana 2/5, a ostale podatke s vožnje možete pročitati ovdje
