Kada sam odlučio pisati o biciklima i cikloturizmu, kretanju, putovanjima i doživljajima na dva kotača, prvo sam primijetio zanimljiv popis biciklijada na jednom mjestu. To mi je bila kao mala revolucija u mojim bike počecima jer sam osim informacija o biciklističkim događanjima, dolazio do kontakta o organizatorima i tako upoznavao ljude koji stoje iza biciklijada koje su osim samostalnih vožnji, bile moj interes. Tako sam upoznavao bicikliste, simpatične skupine biciklista, ali i čitav bike milje jer su se oko biciklizma, posebno u turističkom aspektu, počele otvarati mnoge mogućnosti naše zemlje.

Svi su nešto pronašli za sebe vozeći bicikl. Samo rekreaciju ili nešto više od toga, na primjer upoznati Hrvatsku s bicikla ili postići neki veći rezultat, popeti se na neku planinu ili prijeći neku veću biciklističku rutu. Svima je zajedničko da su napravili neku dobru stvar za sebe, svoje zdravlje, a tako su i drugima otkrili novi vidike o biciklizmu.

No nešto mi je tu posebno upalo u oči. Jedna šarmantna i buckasta biciklistica dolazila je baš na sve biciklijade. Uz to, vozila je i smiješni bicikl s košaricom, barem se meni tako činio. Par godina kasnije Ksenija Kulić, inače i vrlo društvena i simpatična osoba, postala je definitivno 'prva hrvatska dama na biciklu'. Susretljiva, pomaže svima, najviše je nervira loša bike infrastruktura u Zagrebu, ali zato veseli sve ostalo. Pogotovo biciklijade i njen web www.biciklijade.com.

No, kaže nam Ksenija: 'Bicikliranje po Zagrebu je kao nemoguća misija, bar ako želiš poštivati prometna pravila. Komadići biciklističkih staza su razdvojeni, rubnici često previsoki, staze se prekidaju i ne nastavljaju nigdje, a adekvatnih parkinga tzv. klamerica je još uvijek jako malo. Nadajmo se da će novi pravilnik o biciklističkoj infrastrukturi donijeti poboljšanja po tom pitanju. A biciklista ima, kao što se može vidjeti i po tome što je Zagreb i ove godine osvojio prvo svjetsko mjesto po broju zimskih vožnji. U budućnosti planiramo napraviti i kružnu poučnu rutu po zagrebačkim kvartovima, ali više o tome uskoro na Kalendaru biciklijada

Upitali smo Kseniju Kulić kako je biti svakog vikenda na nekoj biciklijadi. 'To nije samo okretanje pedala. Često nakon glavne vožnje slijede i dodatna događanja - vožnje spretnosti, biciklističke alke te, naravno, ugodna druženja uz jelo i piće na kojima biciklisti rado sudjeluju, a ostvaruju se i brojna nova prijateljstva te dogovori nove vožnje. A ako je povratak još k tome vlakom, to tek bude fešta.'

Živahna Ksenija otkriva kako je nastajao najčitaniji biciklistički portal: 'Web je i nastao tako što smo se dečko i ja htjeli voziti na nekoj biciklijadi za vikend. Pretražujući po netu svaki dan nakon posla, pronašla sam nekoliko biciklijada, pa smo odabrali jednu i odvezli. Međutim, kada smo sljedeći put željeli odvesti neku biciklijadu, cijeli posao je trebalo napraviti ponovo. Podaci o biciklijadama bili su raštrkani po hrpi raznih web stranica, a budući da smo tad htjeli ići s djetetom, trebalo je i telefonski kontaktirati neke od organizatora da se dobiju dodatni podaci je li to moguće. Pa sam pomislila, ako već radim sav taj posao, zašto ga ne bih negdje objavila i uštedjela vrijeme i svima drugima koji bi se negdje htjeli voziti biciklom. Često i ne odu jer ne znaju da događaj postoji. Dečko je programirao web stranicu, a ja krenula tražiti biciklijade i kontaktirati organizatore za detalje Kada smo skupili dovoljno podataka, javno smo objavili njezino postojanje. Iako je stranica početno zamišljena tako da pokriva samo Hrvatsku, zbog velikog interesa već tijekom prve godine prerasla je na cijelu regiju.'

Organizatori, brojne turističke zajednice, biciklistički klubovi i udruge vrlo brzo su prepoznali popularnost stranice biciklijade.com, zar ne?

'Da, sve češće sami se javljaju slanjem linka na Facebook event, letka ili ispunjavanjem kontakt forme na web stranicama koja se pokazala vrlo korisna jer traži organizatora da pošalje što više relevantnih podataka o samom događaju. Na početku rada tek je poneka biciklijada imala podatke o kilometraži, dok danas to imaju uglavnom sve. Tako da je portal djelovao edukativno, a polako sam postala poznata među biciklistima i organizatorima koji me sve više traže da se organizacijski i promocijski uključim u neki od događaja.

Svi nas zovu na svoje biciklijade, ne samo iz Hrvatske, nego i iz Bihaća, Sanskog mosta, Skoplja, Soče, Beograda, tako da rušimo i granice! Općenito, sve više ima biciklijada koje se održavaju u dvije ili više država. Već drugu godinu zaredom su biciklijade.com medijski sponzori kutinske biciklijade koja je s više stotina biciklista vjerojatno jedna od brojčano najvećih u Hrvatskoj. Sudjelovali smo i u promotivnom filmu kampanje 'Biciklom na posao' te na Pedalafestu, najvećem festivalu biciklizma u Hrvatskoj. U akciji cyclingchallenge.eu smo kao nekorporacijski tim postigli zavidno treće mjesto sa odpedaliranih preko tri tisuće kilometara u mjesec dana!

Ksenija otkriva kako je počela aktivnije voziti bicikl:

'Moj uzor je Darko Kos, prijatelj iz djetinjstva koji je vozio u jednom danu od Novske do Siska, oko sto trideset kilometara, što mi je tada bilo nezamislivo. Danas i ja vozim rutu od Zagreba do rodnog Jasenovca dugu sto četrdeset kilometara. No Darko zato danas vozi randonneur utrke i po šesto kilometara. Ove godine je sudjelovao na utrci HardCro race i prošao 1600 kilometara u četiri dana.' 

Web je popularan, nema sumnje?

'Drago mi je da je web popularan, pomaže i organizatorima da se izbjegnu preklapanja događaja. Biciklijada je svake godine sve više i više. Lijepo vrijeme je ove godine ranije počelo pa su tako već početkom travnja gužve po datumima sve veće. Dogodi se da ima i po sedamnaest biciklijada u jednom danu! U prethodne tri godine imamo spisak od preko 1800 biciklijada u Hrvatskoj i regiji te više od četiristo tisuća pregleda biciklijada.

Ove godine radi popularizacije vožnje bicikla ženske populacije u suradnji s udrugom 'Moj Buševec' www.moj-busevec.hr organizirala sam i 'Rapha Women's 100', globalni događaj u kojem žene bicikliraju sto kilometara. Partneri su bili Giant i Auto Holetić. A o biciklistima na ruti su brinuli sisački Labudovi i zaprešićki Smuceki. Od kada imam stranicu, stekla sam mnoga poznanstva i prijateljstva zahvaljujući kojima smo ugostili i desetak cikloturista iz Europe na proputovanju kroz Hrvatsku te im osigurali i daljnja mjesta za prenoćište. Cikloturizam u Hrvatskoj je, nažalost, tek u povojima. Imam anegdotu: naime, nakon dvije godine prolazila sam ruralnim dijelovima Hrvatske uz Savu i zastala u lokalnoj trgovini, prodavačica me upitala: 'Jeste li vi tu bili biciklom i lani?' Potencijala zasigurno ima, pogotovo Posavina, ali nije iskorišten. Uz rijeku Savu se nalazi puno OPG-a koji bi mogli nuditi usluge cikloturistima, a prometnice na kojima je vrlo malo automobila bi bile dobre biciklističke rute', zaključuje Ksenija Kulić.