'Nikad nisam imao problema s publikom. Čak su i 'hermetički' 'Glembajevi' rušili rekorde gledanosti. I hvala Bogu da je tako. Film koji publika ne prihvati neka je vrsta mrtvorođenčeta. Žalost...', izjavio je Antun Vrdoljak na temu reakcija publike na film 'General' za Večernji list.

Progovorio je i na temu kritika na račun svog najnovijeg filma.

'Glupo je o tome govoriti, ali sve te negativne kritike mogao sam unaprijed sam napisati. Znao sam i pošiljatelje i sadržaje. Ja volim domovinu i narod i znam da se puk sastoji od šarenila. Ima nas svakakvih. Ne mogu reći da prezirem politike. Pa, Bože, i sâm sam se bavio politikom, ali ljudi u nekim godinama prestanu se baviti i lirikom, a kako neće politikom. Bio sam dosta odrastao kad je došlo vrijeme političkih promjena. Činilo mi se da je to onaj tragični trenutak kad se od čovjeka traži rizik, opredjeljenje. Nakon toga došlo je još veće iskušenje: rat! Moja dva sina otišla su u rat, jesam li mogao ostati kod kuće 'u toplom'? A mogu li sada reći da je to bio krivo odabran put, da sam bio glup, zanesen bez kriterija – 'desni'? Što je desno u ratu? Ljudi mogu ići i lijevo i desno, ali domovina stoji posred i iznad svih odabira. Eto kako lako upadamo u patetiku. Ja se ni nje ne stidim', poručio je cijenjeni redatelj.

Ispričao je od čije reakcije je najviše strepilo nakon što je film ugledao svijetlo dana.

'U filmskom hodu postoje tri zasebna perioda. Tri puta se korigirate. Prvi put kad napišete scenarij, druga faza je režija... oba ta puta možete sebe i ono što radite korigirati, a onda dolazi montaža dovršenog posla. To je posljednja “šansa” za ispravljanje zapravo načinjenih pogrešaka. U montaži vi gledate stotinu puta već snimljeni film, vrtite sliku i naprijed i natrag... ima tu svakakvih suočavanja. Pa i apsurda (i to je ponekad smiješno: kad vraćate sliku u kojoj netko skače u vodu, u vraćanju slike on leti u zrak), ali nije tako smiješno kad vraćate sliku u kojoj netko jede, jer tada on povraća ono što je progutao. Najgore je na premijeri filma jer vam se čini da sve vaše pogreške, koje ste uočili, a ne možete ih popraviti, vidi svaki gledatelj u kinu. To nije točno, ali ne možete se oteti tome strahu', kaže.

Otkrio je kako je sam Ante Gotovina zadovoljan filmom. Ističe da Ante Gotovina nije sebeljubiv.

'A od početka je bilo jasno da je on inspiracija, poziv da se napravi film o Domovinskome ratu. Boljeg predloška za tu namjeru nisam vidio, ali ja nisam Ante Gotovina. On je samo moja idealna predodžba o tome u čemu sam i sam sudjelovao. Velike ljude krasi i skromna slika svoga života. U životu uvijek postoje važniji od nas. Svako naše malo dijete vrijedi više od cijeloga našeg uspjeha i života. Čestit i mudar čovjek voli i cijeni onu koju je odabrao više od sebe samoga. Otkuda inače sva ta poezija, sama ljubav? Ante i ja imamo dogovor da ćemo ove zime, kad se sve slegne, sjesti uz kamin, uzeti čašu vina i bez riječi pogledati film. Tako smo se dogovorili', priznao je.

Posebne simpatije gledatelja osvojio je Ante Gotovina kao dječak kojeg u filmu tumači njegov unuk Vigo, inače dijete Eve i Gorana Višnjića.

'Vrlo je teško i osjetljivo imati na setu malo dijete. Mali Vigo je dolazio (dva puta) na snimanje uz svoju mamu i sestru. Bio je pažen i dobio je lego-kocke. Slušao je svoga djeda. Obostrano zadovoljstvo, a ekipi jeftino jer nije dobio nikakav honorar. Čak ni dnevnice. Bio je u Hrvatskoj, s obitelji, igrao se', rekao je. Na pitanje je li s filmom 'General' ispunio svoje snove i smetra li ga svojim najvećim filmskim projektom, redatelj je kazao:

'Ja se nadam sanjati i na drugom svijetu. Bog nam ne oduzima život. Ne prestaje sve na Mirogoju. Osim toga, tako sam se davno rastao s djedom i bakom, s tatom, mamom, sestrom Marijom i braćom Vjekom i Markom, brigadirom dragovoljcem Hrvatske vojske. Puno je njegove ratne patnje ugrađeno u ovaj moj, svakako (ah, to ne mogu sa sigurnošću reći) posljednji film'.