Tekstopisac, glazbeni producent i pjevač Baby Lasagna tjednima je najtraženija osoba u zemlji. Pobjedom na Dori osigurao si je mjesto u žiži javnosti. Odjednom se svi žele dočepati fotografija, intervjua, njegova pojavljivanja na raznim mjestima, rade koreografije na njegovu pjesmu, imitiraju ga i 'obrađuju', crtaju, kritičari ga seciraju, a on odaje dojam da je već u prvom tjednu nakon izbora za Pjesmu Eurovizije - jako umoran od svega.

Stoički, s puno strpljenja prema svima, odrađuje sve što treba prije nego ode u Malmö i pokuša osvojiti eurovizijsku publiku te dogodine dovesti Eurosong u Hrvatsku. Precizno je pogodio masovni ukus u ovom trenutku i donio dašak promjene na našoj sceni, kakav se dugo čekao.

Jeste li uspjeli bar malo predahnuti nakon dolaska u Istru? Kako sada izgledaju vaši dani?

Svaki dan nalazim vremena da predahnem s bližnjima, ali posla je iskreno više nego prije, puno više. Ali ne žalim se, postaje zabavno.

Spotify, Billboardova ljestvica... Nižete uspjehe, osvajate staro i mlado od pobjede na Dori. Smiješi vam se trijumf na Eurosongu, na kladionicama smo prvi. Koliko vam to daje vjetar u leđa, a koliko vam na određeni način ipak stavlja osjećaj odgovornosti?

Koliko se meni čini, sve potvrde, nagrade i priznanja služe mi kao motivacija - ohrabruju me. Osjećam odgovornost, naravno, ali bez osjećaja odgovornosti ovo ne bi imalo smisla.

Kako komentirate to da ste visoko stajali na kladionicama i puno prije nego što ste uopće nastupili na Dori, odnosno još dok naš izbor za Pjesmu Eurovizije nije ni održan?

Teško mi je reći išta konkretno s obzirom na to da nisam glazbeni kritičar, kladioničar niti išta slično. Jedino što mogu reći je da sam sretan i ponosan što je moja glazba, 'glazba skromnog porijekla', barem djelomično ujedinila naciju te da je taj isti odabir ljudi zasjeo na tako visoko mjesto na ESC-ovim kladionicama. Ipak, to su samo brojke koje su sklone raznim promjenama, stoga se ne oslanjam previše na njih. Radim najbolje što mogu i znam, a ostalo je na publici i žiriju.

Kako se nosite sa silnom euforijom oko vas, kako izdržavate pritisak medija i javnosti? Imate li neki svoj ispušni ventil?

Trenutno nemam baš vremena za konzumiranje medija, ali sve i da imam - ne bih. Ono što je bitno i relevantno dođe do mene na jedan ili drugi način, a ostalo prođe nezamijećeno. U mom slučaju to je iznimno važno radi duševnog mira. Kao što sam ranije rekao, vjernik sam pa svoj mir pronalazim baš u vjeri. Osim toga, redovno idem kod psihologa, uz čiju pomoć mogu lakše navigirati vlastitu nutrinu. Uz to, fokusiran sam na ono dobro što je moja glazba učinila za druge, pa baš u tome pronalazim najviše motivacije za daljnji rad.

Eurosong je idealna prilika da vas svi zamijete. Razmišljate li o inozemnoj karijeri?

Trenutno ne razmišljam ni o kakvoj karijeri s obzirom na to da iz dana u dan, iz sata u sat, imam neku novu obavezu koja zahtijeva potpunu pažnju, pa ne stignem puno sanjariti, planirati i kontemplirati. Jedino što bih volio je raditi glazbu, a za sve ostalo ćemo lako.

Nakon Dore dobili ste nagradu za najbolji kostim. Koliko ste sami sudjelovali u idejama oko njegove izrade i nastanka i znate li već što ćete nositi na Eurosongu? Rekli ste da je ovaj 'dobar, ali preobičan'...

Nisam sudjelovao u tome, osim nekih osnovnih smjernica koje bi mogle samo uputiti dizajnera u određenom smjeru. Ne volim se previše petljati ljudima u posao za koji realno nemam kvalifikacije. To je pak malo izvučeno iz konteksta, a rekao sam da za Eurosong trebamo napraviti nešto posebnije, kako u drugim aspektima nastupa, tako i u kostimima. Da su ovi kostimi bili 'preobični', ne biste ih vidjeli na pozornici Dore.

Kad smo kod izgleda, mnoge ste podsjetili na Kääriju, a neke na lik Flokija iz serije 'Vikinzi'. Jeste li pratili tu seriju? Što volite pogledati kad imate vremena?

Radije bih da me uspoređuju s Ragnarom, ali dobro, ni Floki nije loš. Najviše volim gledati 'The Office'. To je serija koju konstantno gledam ispočetka - pogledao sam je sigurno 10 puta. Upravo, dok odgovaram na ova pitanja, gledam 'The Office'.

Svi sad imaju reći nešto o vama. Čitate li uopće komentare i što o vama govore kolege glazbenici; postoji li možda nešto što vas je nasmijalo, zabrinulo? Koliko vam je uopće stalo do tuđeg mišljenja?

Bližnji znaju da volim Alku, Vesnu Pisarović i mnoge druge, pa kad me oni spomenu, onda rado pogledam što su rekli. Ne čitam komentare jer znam da kad bih krenuo, ne bih stao (hahaha). Ponavljam, ono što je važno u medijima, komentarima i sl. dođe do mene na ovaj ili onaj način, ali sam ne idem to tražiti (hahaha).

S vama je na bini kao bubnjar na Dori nastupio brat. Jeste li ga dugo nagovarali na to?

Naravno da ne. Moj brat ima pregršt iskustva na velikim pozornicama i najviše od svega voli svirati pa mu nije bilo teško reći - da. Kad je čuo i vidio koliko proba ima taj dan, postao je klimaviji, ali svejedno (hahaha)...

Nedavno ste najavili suradnju s Tončijem Huljićem. Kako ste od industrial metala došli do zabavnih lakih nota?

Mislim da projekt Baby Lasagna ima puno sličnosti s Madre Badessom - humor, pristup tematici itd. Dapače, ako pričamo o samoj glazbenoj i skladateljskoj kompleksnosti, Madre Badessa 'jede lazanju'. Tonči je nevjerojatan skladatelj kojega ljudi nerijetko lako otpišu jer je, uz velike skladbe (npr. Misa Mediterana), radio i pop glazbu koja nužno ne odiše glazbenom profinjenošću, ali i tu ljudi obično griješe.

O kojem ste zanimanju maštali kao dječak?

Kad sam bio klinac, htio sam biti izumitelj, pa slikar, pa boksač, pa nogometaš, pa rukometaš, pa tenisač, pa vozač formule, ali na kraju je ipak glazbenik bilo ono zadnje što sam htio.

U čemu još istinski uživate osim u stvaranju glazbe?

Uživam u druženju s prijateljima i treninzima. Najviše mi fali čitanje, za koje sada, i kad nađem vremena, zbog svega nemam fokusa.