Barbara Kolar jedna je od najpoznatijih i najuspješnijih domaćih voditeljica, no ove godine će se tek drugi put naći u ulozi voditeljice domaćeg izbora za Pjesmu Eurovizije. Na tu priliku gleda kao veliku čast, a poseban užitak predstavlja joj to što će se na pozornici ovogodišnje Dore naći s dugogodišnjim kolegom Duškom Ćurlićem.

Ova medijska veteranka, koja je karijeru započela na radiju prije 30 godina, sada je potpuno zaljubljena u televiziju - ali ne može odabrati favorita! Svaki dan pred mikrofonom ili kamerom za nju je nova avantura, puna kreativnosti i iznenađenja.

Iza vas su brojni televizijski angažmani, ali tek jedna Dora. Kako to da ste ove godine pristali na ovaj voditeljski izazov?

Ove godine su mi ga ponudili! A stvarno nije bila nimalo teška odluka prihvatiti ili ne. Neizmjerno uživam u svim redovnim angažmanima, ali s posebnim projektima je uvijek povezana i neka posebna draž.

Ove ćete godine na pozornicu u Opatiji stati uz Duška, iza kojeg je, kako ste se sami našalili, već 768. Dora. Što za vas znači raditi uz nekoga koga tako dobro poznajete?

Ah, kad to tako kažete, osvijestim da sam mu tek jedna u nizu, haha. Šalu na stranu, Duško je stvarno prekaljeni veteran pozornice Dore pa se vjerojatno na njoj osjeća kao doma. No kako je svako to natjecanje ipak specifično i nepredvidivo na svoj način, sumnjam da bi mu palo na pamet opustiti se u stilu 'imam sve u malom prstu', a ja ću zdušno doprinijeti neiskustvom, neutraliziranim zaraznim entuzijazmom.

Je li vam Duško već udijelio neki savjet?

Nije, ali nismo još imali ni prilike uhvatiti se u koštac s ozbiljnim pripremama. Taj dio nastupit će kad se nađemo u Opatiji bajnoj, vidimo kako nam izgleda 'radno mjesto' i što od nas očekuju scenarist, redatelj i svi ostali odgovorni za uspjeh ovog velikog televizijskog zalogaja. Nas dvoje radimo sve tri natjecateljske večeri - bit će jako puno posla, ali vjerujem i jako puno uživanja, pa se baš veselim.

Premda ste odradili velik broj voditeljskih angažmana, javlja li se još uvijek trema? Što vam je najveći izazov?

Ne vjerujem u to da čovjek mora imati tremu da bi bio siguran da mu je stalo do posla. No možda je zapravo stvar u definiranju tog pojma jer pod tremom podrazumijevam loš paralizirajući osjećaj na granici panike, kakav povezujem sa situacijama u kojima moram javno raditi nešto za što se ne osjećam dovoljno spremnom ili kompetentnom. U poslu kojim se bavim takav strah ne poznajem, što nikako ne znači da sam hladna kao špricer, već da je uzbuđenje pred izlazak na scenu uvijek obojeno pozitivnim iščekivanjem, proizašlim iz osjećaja odgovornosti i radosti.

Koliko vam emisija uživo ostavlja prostora za improvizaciju?

Sve ovisi o emisiji - ponekad je prostor za improvizaciju gotovo nepostojeći dok se u nekom drugom slučaju kvaliteta posla prepoznaje upravo u snalažljivosti i nadogradnji, rezultanti dobre pripreme i optimalnog trenutka u kojem temeljna ideja biva oplemenjena u hodu.

Po čemu se razlikuje vođenje velikog showa poput Dore i mozaične emisije 'Kod nas doma'?

Mozaične emisije su fantastičan voditeljski trening - svakodnevno radiš, gosti se mijenjaju kao na pokretnoj traci, a iako su ti neke teme bliže i osobno zanimljivije, oni nikad ne smiju osjetiti razliku. Treba se dobro pripremiti i slušati sugovornika, pa uz prstohvat šarma dati razgovoru osobni pečat. Veliki su projekti obično pomno razrađeni i isplanirani do najsitnijih detalja, a budući da njihova realizacija uključuje nerijetko impozantan broj ljudi, važno je držati se dogovora da bi sve funkcioniralo kao fino ugođen stroj. U mnogim je slavnim showovima tako i ono što djeluje kao spontani trenutak prethodno je dobro uvježbano.

Dora se s godinama jako promijenila. Od glazbe i tekstova do same kostimografije i scenografije, ali i prisutnosti na društvenim mrežama. Što je, po vama, najbitnije da bi pjesma bila zapažena?

Vjerujem da je u konačnici i dalje najvažnije da pjesma bude kvalitetna, a dovoljno različita od prosjeka da se nametne tom posebnošću. No nikako ne treba zanemariti element scenskog nastupa; bilo je primjera i posljednjih godina da je pjesma koja je bila zanimljiva i odlično stajala na kladionicama u konačnici podbacila jer se pri izvođenju uživo nije i vizualno adekvatno prezentirala. Hype na društvenim mrežama svakako može potaknuti interes, ali ako nije usmjeren na populaciju koja je glasačko tijelo, ima ograničeni utjecaj na pobjedu. To je, naravno, moje skromno mišljenje, a kad bih znala točnu formulu, prodavala bih taj know-how za ozbiljan novac, haha.

Jeste li privatno obožavateljica Dore i Eurovizije?

Pripadam naraštaju u čijem su odrastanju veliki festivali poput Sanrema i Eurosonga odigrali značajnu ulogu. Mislim da do 90-ih, uključujući vrijeme prije mog rođenja, ne postoji pobjednička pjesma s Eurovizije koju ne bih znala otpjevati. Interes podjednako za glazbu i show ostao je do danas, tako da se u mojih 55 života na prste jedne ruke mogu nabrojati godine kad, a i to zbog neke više sile, nisam pratila izravni prijenos.

'Silno me zabavlja ta dualnost i mogućnost transformacije'

S obzirom na veliku gledanost Dore, raste i pritisak. Koliko unaprijed pripremate modne kombinacije? Jesu li već spremne?

Televizija je prije svega vizualni medij i prvi dojam koji stvarate o sadržaju temeljen je na doživljaju oka. Davno sam došla do zaključka da su prve riječi izgovorene u večernjoj toaleti bačene u vjetar jer, osim ako gledate sami, a nemate običaj glasno razmjenjivati mišljenje s tom bliskom personom, vrlo vjerojatno komentirate haljinu, frizuru, šminku, liniju… Htjela sam testirati tu teoriju u praksi tako da u nekom showu prvih minutu, dvije govorim besmislice, ali nisam baš naišla na razumijevanje, haha. Zato često pustimo da uvodni aplauz traje otprilike koliko i to preliminarno 'skeniranje i seciranje'.

Iako ste privatno najčešće u casual izdanjima, na televiziji vas često gledamo u pravom glamuru i uživamo. Kakve ste kreacije pripremili za Doru?

Silno me zabavlja ta dualnost i mogućnost transformacije iz 'jadnog malog drva' u božićnu jelku. Doduše, nekad je i povratak na izvorne postavke olakšanje, haha. Neću previše otkrivati da gledateljima bude zabavan onaj maloprije opisan proces, ali da vas ne ostavim bez odgovora… Stilistica Lena Andrijević odabrala je šest lijepih haljina, dijelom strane etikete, a ostatak s domaćim dizajnerskim potpisom.

Vaše odjevne kombinacije u emisijama poput ‘Zvijezde pjevaju’ uvijek su bile zanimljive gledateljima. Jeste li ikad ‘uložili veto’ pri odabiru outfita za angažmane?

Jako rijetko prigovaram stilističkim odabirima jer televizijsku odjeću doživljavam kao radno odijelo, kostim koji je odabrao neki profesionalac u okviru svojih zaduženja i ovlasti. Važno mi je da je ono što sam odjenula dovoljno udobno da me ne opterećuje, odnosno da se mogu koncentrirati na ono što govorim i da mi pažnju ne odvlače potencijalni loši scenariji iz domene garderobe, primjerice spoticanje, otkopčavanje, klizanje, pucanje… No priznajem da mi se odjeća mora sviđati, pa volim raditi sa stilistima koji se ne zadovoljavaju činjenicom da nisam gola, nego čekaju onaj 'klik' između odjevnog komada i mene. Ne želim da me ikad više posljednji pogled u ogledalo prije odlaska na scenu rasplače - dogodilo se samo jedanput, ali pamtim osjećaj.

Uskoro se na HRT vraća i show ‘Ples sa zvijezdama’. S obzirom da je to nekoć bio jedan od vaših projekata, čemu se sada veselite u tom povratku?

Doista bih se voljela ponovno naći u ulozi voditeljice 'Plesa sa zvijezdama' jer sam jako voljela taj show, baš kao i naši gledatelji. Dok se emitirao na HTV-u, bio je to podjednako glamurozan i edukativan projekt koji je potaknuo pravu lavinu interesa za učenje koraka i uživanje u plesnim pokretima. Zbog toga je svakako bio važan i profesionalcima koji su mnoge javne osobe, a onda i ljude u plesnim školama, koje su doživjele istinski procvat, liječili i izliječili od sindroma 'dvije lijeve'. Čula sam da se već neki potencijalni natjecatelji raspituju kako doći u uži izbor, tako da ne dvojim da će povratak 'Plesa' biti uspješan.

Već godinama ste, osim televizijske, radijska voditeljica. Gdje se osjećate ugodnije, što vam predstavlja veći gušt?

Svoj rad u medijima započela sam na radiju i moram priznati da mi u to vrijeme pomisao o televiziji nije bila ni u peti. U međuvremenu, a to međuvrijeme sad traje već 30 godina, haha, ekran mi se uvukao pod kožu, tako da doista ne mogu reći da mi je nešto draže ili bliže. Uživam podjednako, a različitosti i posebnosti savršeno se nadopunjuju, pa da sam jako sretna što ne moram birati.

'Kad god se uključi mikrofon, otvara se veliki prozor kreativnosti'

Radite vrlo dinamičan posao koji vas neprestano baca u nove izazove i ostavlja ‘na milost i nemilost’ gledateljima i slušateljima. Što najviše volite u svom poslu?

Baš tu dinamičnost i promjenjivost jako volim. Iako je nominalno to svaki dan isti posao, uvijek je nešto u njemu drukčije. Kad god se uključi mikrofon, otvara se veliki prozor kreativnosti, prilika reći nešto te napraviti bolje i zanimljivije. Volim razgovarati s ljudima i zahvalna sam što mi rad koji me zabavlja i u kojem uživam daje priliku upoznati mnoge zanimljive i posebne osobe koje u drugim okolnostima možda nikad ne bih srela. Sretna sam što me se još uvijek može iznenaditi i što s veseljem upijam znanja i nadahnuće od boljih od sebe.

Što radite dok svira neka pjesma koja vam nije po volji? Postoji li uopće takva?

Haha, dakako da postoje takve! Istini za volju, na mom Top radiju su vrlo rijetke. S godinama sam razvila vještinu selektivnog slušanja pa može svirati nešto što mi se ne sviđa, a da ja to uopće ne čujem. Do neke mjere, naravno. A onda ipak mijenjam izvor zvuka u nešto blisko mom ukusu.